Kardinal Puljić o obilježavanju 20. obljetnice početka opsade Sarajeva

Nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić upriličio je, 6. travnja u Nadbiskupskom ordinarijatu vrhbosanskom u Sarajevu tiskovnu konferenciju na kojoj su elektronski mediji imali prigodu snimiti njegovu Uskrsnu čestitku.

Nakon što je izrekao Uskrsnu čestitku, kardinal Puljić je bio na raspolaganju novinarima i za eventualna pitanja.

Na upit novinara HINA-e g. Ranka Mavraka da prokomentira obilježavanje 20. obljetnice početka opsade Sarajeva, kardinal Puljić je odgovorio da će svoj kratki osvrt i poruku za tu prigodu tijekom dana uputiti putem Katoličke tiskovne agencije Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine.

Spomenuo je i da će se u Sarajevu, mjestu koje postalo simbol patnje u suvremenoj povijesti, od 9. do 11. rujna/septembra 2012., na poziv Zajednice svetog Egidija i njega kao vrhbosanskog nadbiskupa, a u povodu dvadesete obljetnice početka opsade ovoga grada, okupiti oko stotinu vjerskih vođa svih konfesija, ljudi iz kulture i odgovornih predstavnika društvene zajednice, na mirovnom susretu kako bi raspravljali o važnim temama suvremenog svijeta i međusobnog suživota.

Kazavši da nerado obnavlja svoje osobno iskustvo u ratu, izrazio je zahvalnost Bogu što je mogao, zajedno sa svojim suradnicima, u gradu Sarajevu i Bosni i Hercegovini svjedočiti istinu, braniti čovjeka i pomagati drugima u onoj mjeri koliko su to mogućnosti dopuštale.

Drugo pitanje novinara Mavraka odnosilo se na jučerašnji susret apostolskog nuncija u Bosni i Hercegovini nadbiskupa Alessandra D'Errica s ministrom za ljudska prava i izbjeglice Vijeća ministara BiH g. Damira Ljubića, a tom prigodom nuncij D'Errico je prenio ministru Ljubiću zabrinutost Svete Stolice zbog stanja katolika u Bosni i Hercegovini i njihova nepovratka na prostor BiH.

Kardinal Puljić je odgovorio da je nuncij D'Errico imao nakanu skrenuti pozornost g. Ljubiću da kroz predstojeću regionalnu donatorsku konferenciju, planiranu za 24. travnja u Sarajevu, na osobit način potpomogne povratak Hrvata katolika. Izrazivši mišljenje da je politika dosad bila gluha da čuje vapaje brojnih katolika koji se žele vratiti, kazao je da su se mnogi od njih sa svojim upitima obratili Crkvi pa njezini predstavnici žele animirati odgovorne osobe da istinski pruže pomoć takvim osobama. Naglasio je pritom da je činjenica kako u povratku Hrvata katolika uglavnom nije bilo konkretnih aktivnosti ni izjava.

Upitan da se prisjeti osobnog iskustva točno prije dvadeset godina, kazao je da je 5. travnja 1992., po primitku vijesti o proglašenju ratnog stanja u Sarajevu, prekinuo pohod gradišćanskim Hrvatima u Austriji i autom krenuo natrag prema glavnom gradu Bosne i Hercegovine u pratnji osobnog tajnika, danas generalnog tajnika Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. Ive Tomaševića.

Istaknuo je kako se nije osvrtao na brojna upozorenja onih koji su ga savjetovali da, zbog vlastite sigurnosti, pričeka koji dan dok se situacija ne smiri nego je nastavio put te pješice prešao preko oštećenog mosta u Bosanskom Šamcu i krenuo dalje prema Sarajevu.

Kazao je da je na cesti od Bosanskog Šamca do Sarajeva susreo samo nekoliko vozila te da je posebno teško bilo proći naoružane ljude na kontrolnim točkama tadašnje JNA u Podnovlju i Rudanki dok je nekoliko takvih punktova bilo na samom ulazu u Sarajevo kod Vogošće gdje mu je rečeno da Sarajeva više nema.

Dodao je kako im je odgovorio da, dok ga ima, ide u Sarajevo jer je to njegovo biskupsko sjedište.

Prisjećajući se ratnih dana, mjeseci i godina provedenih u Sarajevu, kazao je da je, neposredno nakon jednog gostovanja na televiziji tijekom kojeg se zalagao za zaustavljanje ratnih djelovanja, granatirano njegova rezidencija u Sarajevu.