Kako nogometna euforija dovodi do rata

Koliko sport ima utjecaja na svakodnevni život ljudi, govori i događaj koji se dogodio 14. srpnja 1969.

Kvalifikacijske utakmice za Svjetsko prvenstvo 1970. u Meksiku između Salvadora i Hondurasa dovode do rata, doduše kratkotrajnog. Nogometni rat, kako je popularno zabilježen u povijesti, je trajao četiri dana, a poginulo je oko 3000 ljudi.

Salvador i Honduras, dvije susjedne latinoameričke države, su imali problema i prije kobne utakmice, ali je ona samo dodatno uzburkala strasti nemirnog naroda.

Iako površinom manji, El Salvador je imao više stanovnika od Hondurasa, tako da je i siromaštvo u toj zemlji bilo izraženije. Zbog toga, velik broj Salvadoraca je prešlo u Honduras i tamo se bavilo poljoprivredom. Zemljišna reforma koja je honduraškim kompanijama i individualnim poljoprivrednicima dodijelila zemlju koju su obrađivali Salvadorci je dovela do tenzija između ove dvije države.

Prva utakmica između dvije reprezentacije se održala 8. lipnja u Tegucigalpi, glavnom gradu Hondurasa. Honduras je dobio rezultatom 1:0, a šok kroz koji su prošli Salvadorci se najbolje može opisati kroz samoubojstvo mlade Amelie Bolanos koja se upucala. Predsjednik države i reprezentacija su bili prisutni na Amelijinom pogrebu, a cijeli je događaj prenosila i državna televizija.

Druga utakmica se održala u Salvadoru, a pobijedio je domaćin rezultatom 3:0. Treća utakmica koja je i odlučivala putnika na Svjetsko prvenstvo se održala u glavnom gradu Meksika, a i tu je utakmicu dobio Salvador. Na krilima nacionalnog zanosa, El Salvador istog dana prekida sve veze s Hondurasom, a 14. srpnja 1969. počinje napad na Honduras iz zraka i sa zemlje.

Kako Salvadorci nisu imali vojnih aviona, zračni napad na Honduras su izveli s putničkim avionima koji su služili kao bombarderi. Angažirali su i nekoliko američkih vojnih pilota, u nedostatku vlastitih. Pješadija je, međutim, bila brojnija i bolje naoružana od honduraške, tako da je prošla duboko u unutrašnjost Hondurasa. El Salvador je tražio od Hondurasa da prekine s protjerivanjem Salvadoraca i isplati odštetu.

Rat je završio nakon četiri dana. Honduraški predsjednik je obećao sigurnost Salvadorcima koji žive u Hondurasu, ali nikakvu odšteta nije dolazila u pitanje. Ovaj rat nije donio nikakav očekivani rezultat za El Salvador, a nezadovoljstvo građana je prouzročilo desetogodišnji građanski rat.

Nogometni rat je bio rat bez ikakve strategije, bez ikakve realne mogućnosti da kroz vojne akcije El Salvador realizira svoje ciljeve. Zanos nakon pobjede nad suparnicima je vjerojatno doveo do mišljenja: “Pobijedili smo ih u nogometu, možemo i u ratu”.

I da… El Salvador je igrao na Svjetskom prvenstvu, a izgubio je sve utakmice, i to od Belgije 3:0, od Sovjetskog Saveza 2:0, i od Meksika 4:0.