Kako je Maribor dobio ime?

Maribor, drugi najveći slovenski grad nakon Ljubljane, ovih će dana nizom prigodnih manifestacija obilježiti 180 godina otkako je dobio svoje sadašnje ime, a zanimljivo je da je preimenovanje grada s nekoć mješovitim stanovništvom i njemačkom većinom, koji se do 1918. zvao Marburg, prvi predložio jedan ilirac rođen u njegovoj blizini, književnik iz vremena hrvatskog narodnog preporoda Stanko Vraz.

Maribor je kao "Marbor", prvotnom inačicom njegova sadašnjeg imena, prvi put spomenuo upravo Vraz, u jednom svom pismu Ljudevitu Gaju što ga je napisao 10. studenoga 1835. godine, iznio je u razgovoru za mariborski list "Večer" Drago Oman iz mariborskog Pokrajinskog muzeja.

Oduševljeni pripadnik ilirskog pokreta i Gajev suradnik, Vraz se zalagao za slavensku uzajamnost i afirmaciju narodnog jezika, te prestanak austrijske dominacije u politici, te njemačkog kao dominantnog jezika u kulturi i tada službenog jezika u Štajerskoj.

Rođen u štajerskom Cerovcu 1810. godine kao Jakob Frass, Vraz je slavenizirao i vlastito ime, a Ljudevitu Gaju je napisao kako bi njemačko ime Marburg - što ga je grad na Dravi dobio po jednoj obližnjoj utvrdi - trebao prevesti na na narodni jezik kao - Marbor.

No, Vrazov prijedlog nije odmah naišao na odobravanje pa je jedno vrijeme bio zaboravljen.

Ideja o slavenskom imenu oživjela je 60-ih godina 19. stoljeća, u vrijeme jačanja nacionalne svijesti među Slovencima u južnoj Štajerskoj. Tada je u Marburgu osnovana i prva "Slavenska čitaonica", a štajerski je političar i slovenski domoljub Lovro Toman napisao pjesmu u kojoj grad naziva "Maribor".

Na prijelomu stoljeća Maribor se i službeno koristi u dvojezičnim natpisima, dok ime Marburg nakon propasti Austro-Ugarske i formiranja kraljevine Jugoslavije, države sa slavenskom većinom koja je bila zamišljena kao brana njemačkom utjecaju, postupno nestaje.

Ime Marburg nasilno je vraćeno kao jedino početkom njemačke okupacije 1941. godine i potrajalo je do 1945. a zatim sasvim nestalo.

Lokacija Marburg u povijesnim se spomenicima prvi put spominje 1164. godine, ali tada samo kao naziv obližnje utvrde jer grad tada još nije postojao.