Kad žene kod nas dobiju muda postaju muškarci

Kad žene kod nas dobiju muda, postaju muškarci. Nažalost. Izuzev slučajeva potrage za identitetom, nejasno je uopće otkud potreba žena za posjedovanjem muda. Sjetimo se samo kako izgledaju. Eto.

Druga stvar, otkud uopće ta simbolika da su muda kao potrebna za činiti velike stvari, kako uopće definirati tu vezu? Kao on/a ima muda. Muda su, ako se ne varam, svuda oko nas. Muda na čelu Grada, muda u Županiji, tri para muda u Predsjedništvu, muda što dođu sa strane i sjede za velike pare, i evo kako izgledamo i gdje živimo, s mudima. I bez iznenađenja, sva su ista.

Umjesto muda, zašto žena ne bi rekla, u najmanju ruku estetski je prihvatljivije, ima grudi, vaginu, šaku… bilo što drugo, osim muda. Ili je i tu prisutna potreba važnosti naglašavanja, kao ona kad se opsuje na tastaturi i status pošalje virtualnom svijetu, pa ta nečija mater zvuči jače i veće, pa se ta nečija muda, kad se nađu na Facebooku ili nekoj dugoj društvenoj mreži, koriste za zvučnost i odjednom svi slušaju, s mudima. Bila ona muda Hercegovine, Bosne ili nekog drugog nam zavičaja, sumnjam da donose mudrost, koliko god to bilo teško za povjerovati.

Umjesto muda, koja muškarci, a sad ispada i žene priželjkuju, zašto ne bi imali primjerice porodiljne naknade. Onda, umjesto da imamo muda, s ponosom kažemo da imamo porodiljne naknade. Mnogo je veća korist od njih. Potvrdile brojne majke, djeca i obitelji koje su primili, za nas taj fantomski i nikad viđeni, izdatak.

Zašto sve te žene, koje s ponosom ističu potrebu za posjedovanjem muda, koje se okupljaju na skupovima gdje se prodaju muda, ne bi svoja ružičasta krzna, sjajne uvojke, oblake parfema, torbice s resama i čizme iznad koljena prošetale na raspravu o porodiljnim naknadama? Usput je, i javno.

Bi li na zgradu Vlade HNŽ trebalo staviti natpise 'totalno sniženje', 'popusti do 70 posto', 'rasprodaja' i tomu slično, da ta vojska žena pohrli i konzumira ili bar uvidi potrebu za konzumacijom onog što joj pripada, onih sedamdeset posto koji je njezino, a na kojima sjede upravo nečija dobro uljuljana i ugrijana muda?

Ovo nije nova informacija, tomu doprinosi i činjenica da je klik mnogih ovom tekstu upravo zbog tih muda, ali je potvrda da društvo u kojem jesmo, društvo koje zaslužujemo. Potvrda je da velika većina nije ni za što drugo nego za muda koja nam svakodnevno prodaju pod bubrege. Stojimo mirno šutke, primamo sve nove odredbe, propise, revizije, udarce, poreze na regrese, carine na dostave, i živimo svoje oblake, tu i tamo ispuhujući na kavi još poneki dim nezadovoljstva s čeznutljivim pogledom ili kartom u džepu za neko uređeno drugdje.

Utjeha ostaje da će još jednim u nizu novih zakona pušenje biti dozvoljeno samo luđacima. Eto, pa ko ima muda, neka im puši.