Jedna namirnica često je marketinški trik koji nam podvaljuju a i dalje prolazi
Smeđi šećer već godinama ima imidž zdravije alternative bijelom šećeru. Mnogi ga biraju uvjereni da je manje prerađen, prirodniji i nutritivno vredniji.
No iza te slike često se krije niz zabluda, poluistina i marketinških trikova koji potrošače dovode u zabludu. Što zapravo stoji iza smeđe boje i koliko je "zdraviji šećer" doista zdrav?
Smeđi šećer često je samo bijeli šećer s dodatkom melase
Jedna od najvećih i najraširenijih prijevara vezanih uz smeđi šećer jest uvjerenje da se radi o nerafiniranom ili minimalno prerađenom proizvodu.
U stvarnosti, većina smeđeg šećera dostupnog u supermarketima nastaje tako da se potpuno rafinirani bijeli šećer naknadno miješa s melasom.
Melasa je nusproizvod prerade šećerne trske ili repe i zaslužna je za tamniju boju i blago karamelast okus.
Iako sadrži male količine minerala poput željeza, kalcija i kalija, ti su udjeli zanemarivi i nemaju stvaran nutritivni učinak u količinama u kojima se šećer uobičajeno konzumira.
Drugim riječima, smeđi šećer iz trgovine često nije "manje obrađen" od bijelog, naprotiv, prošao je isti proces rafiniranja, samo mu je na kraju vraćen dio onoga što je prethodno uklonjeno.
Energetska vrijednost, udio ugljikohidrata i utjecaj na razinu šećera u krvi gotovo su identični.
Marketing, ambalaža i nazivi koji dovode potrošače u zabludu
Drugi veliki problem leži u načinu na koji se smeđi šećer predstavlja potrošačima. Ambalaža često koristi zemljane boje, izraze poput "prirodno", "tradicionalno" ili "bolji izbor", iako to nije zakonski regulirano u smislu nutritivne prednosti.
Dodatnu konfuziju stvaraju proizvodi koji se na policama nalaze uz smeđi šećer, ali zapravo spadaju u sasvim drugu kategoriju, poput muscovada, panela šećera ili kokosovog šećera.
Iako ni oni nisu "zdravi" u klasičnom smislu, potrošači ih često poistovjećuju s običnim smeđim šećerom, misleći da je svaki tamni šećer automatski bolji.
Prehrambena zabluda
Najveća prijevara oko smeđeg šećera nije u samom proizvodu, nego u percepciji koju stvara. U većini slučajeva riječ je o bijelom šećeru s dodatkom melase, bez stvarne nutritivne prednosti. Smeđa boja i "prirodan" imidž ne čine ga zdravijim izborom, piše Index.
Ako se smeđi šećer koristi zbog okusa ili kulinarskih razloga, to je sasvim opravdano. No ako se kupuje u uvjerenju da je znatno bolji za zdravlje, riječ je o još jednom primjeru uspješnog prehrambenog marketinga koji se oslanja na zablude potrošača.
