I vitezovi su patili od PTSP-a

Srednjovjekovni vitezovi su često opisivani kao krvožedni ratnici koji su uživali u ubijanju. To je potpuno pogrešna slika, dokazuje novije istraživanje.

Vitezovi nisu ubijali zato što su to željeli, već zato što im je to bio posao, kao i današnjim vojnicima. Čak ni Srednji vijek nije bio toliko nasilan kao što mislimo, unatoč drugačijoj percepciji nasilja.

Thomas Heeboll-Holm sa sveučilišta u Kopenhagenu je istraživao percepciju nasilja u kasnom Srednjem vijeku: „Moderna vojna psihologija nam omogućava čitanje srednjovjekovnih zapisa na novi način, dajući nam unutarnji pogled na upotrebu smrtonosnog nasilja vitezova. Ranije su srednjovjekovni tekstovi bili čitani kao glorificiranje heroja i nasilja. Tek danas vidimo kakve su mentalne posljedice sudjelovanja u ekstremno nasilnim ratovima ostale na tadašnjim vitezovima“.

Neki psiholozi smatraju kako je nasilje skriveno u našim genima, dok drugi smatraju kako se ono stječe uvježbavanjem. Heeboll-Holm smatra kako se nasilje krije negdje između te dvije kategorije: „Iz broja ubojstava i broja pomilovanja se može vidjeti da srednjovjekovni ljudi nisu bili nasilniji nego danas, samo su imali drugu percepciju nasilja, uključujući i ono smrtonosno“.

On smatra kako su ljudi i tada bili protiv nasilja, ali su ga u nekim situacijama morali koristiti, čak i ubijati: „Ukoliko je netko uvrijedio člana vaše obitelji, od vas se očekivalo da mu vratite, nekad i ubojstvom“.

Kao primjer, istraživač iznosi priču iz Pariza u 14. stoljeću. Jedan čovjek je pretukao svoju ženu nasmrt. Njena braća su tražila isplatu zadovoljštine, što je on odbio. Iako ga braća nisu željela ubiti, niti im je to pričinjavalo zadovoljstvo, oni su to morali uraditi kako bi vratili svoju čast. Sud ih je oslobodio, jer je to nalagala opća praksa tadašnjeg vremena.

Vitezovi su svoju karijeru počinjali kao mladi plemići, a trenirani su u ekstremno nasilnim igrama. Kako se ne bi pretvorili u nekontrolirane psihopate, učilo ih se da nasilje koriste za pravilan i častan razlog. Također su uvježbani za pristojno i galantno ophođenje sa ženama.

Heeboll-Holm dodaje: „Obični ljudi su svoja prava dokazivali nasiljem i ubojstvom, na njima je bilo da zaštite ono što smatraju pravednim“.

Vrlo ozbiljni slučajevi PTSP-a su zabilježeni među vitezovima koji su sudjelovali u ratovima. Istraživač je naišao na srednjovjekovnu knjigu o vitezu iz 14. stoljeća: „Zvao se Geoffroi de Charny i bio je jedan od najpoštovanijih vitezova svog vremena. Njegov opis kroz knjigu daje naslutiti kako je de Charny patio od PTSP-a. De Charny opisuje simptome poput nesanice, gladi i paranoje, simptome koje primjećujemo i kod modernih vojnika. To je vrlo udaljeno od slike krvožednih psihopata koju danas imamo o vitezovima“.

De Charny je navodio kako odlazak u rat znači borba za viši cilj, a ne za osobnu dobit.