I kad se zatrče i skoče s mosta... lete u zraku kao ptice

Ponovna izgradnja Starog Mosta 2005. godine je vratila skokove kao centralnu manifestaciju ljeta u Mostaru. Prvo organizirano natjecanje u skokovima je u Mostaru održano 1952. i to na Titovom mostu. Tek 1968. godine, natjecanje se premješta na Stari Most, ali je tradicija skokova u Mostaru neraskidivo vezana upravo za njega.

Kratak povijesni pregled razvoja grada nam može dati uvid u simbiozu Mostara i Starog Mosta.

Dokazi o nastanjenosti područja današnjeg Mostara u antičko doba se mogu pronaći u ostacima kasnoantičkih crkava u Cimu i na nekoliko lokacija u Bijelom Polju. U blizini vrela Radobolje je također pronađeno nekoliko iskopina iz tog vremena, a u Vukodolu su pronađene rimske urne.

Međutim, Mostar kao grad u današnjem smislu nije postojao sve do dolaska Turaka na ove prostore.

U Mostarskoj kotlini i Mostarskom Polju se u to vrijeme nalazilo nekoliko razdvojenih manjih naselja koje infrastrukturno nisu činila cjelinu: Zalik, Donji Suhodo, Opine, Rodoč, Zahum, Cimski grad na vrelu Radobolje, Ilići i Vihovići. Na prostoru središnjeg dijela današnjeg Mostara se, na istočnoj obali Neretve, vjerojatno nalazilo nekoliko kuća. Dubrovački dokument iz 1452. ovo mjesto naziva "duo castelli al ponte de Neretva" (dvije tvrđave na mostu na Neretvi), a drugi izvori govore kako se to naselje zvalo Nebojša. Točna lokacija naselja Nebojša još nije u potpunosti utvrđena. Stanovnici tih naselja su se uglavnom bavili stočarstvom i vinogradarstvom.

Prema Jurju Naidhardtu, Mostar je sagrađen upravo sredinom 15. stoljeća, a osnovao ga je izvjesni Radivoj Gost koji je bio u službi Stjepana Kosače. Lančani most koji dubrovački dokumenti spominju se nalazio dvadesetak metara od sadašnjeg Starog Mosta.

Trgovački povoljan položaj Mostara je, u srednjem vijeku, bio u sjeni strateškog vojnog položaja Blagaja. Tek dolaskom Turaka na ove prostore, obrambena svrha Blagaja pada u drugi plan, a razvoj trgovine dovodi i do razvoja Mostara. Dio stanovnika današnjih mostarskih naselja je otišao s dolaskom Turaka, a dio je ostao.

Porezni registar iz 1477. opisuje Mostar kao malo naselje s 19 kršćanskih domaćinstava i 25 muslimanskih vojnika koji su čuvali most. Mostar se u tim dokumentima naziva Pazari Mostar ili Köprü Hisar.

U slijedećih 100 godina, Mostar je ubrzano rastao, tako da 1585. u Mostaru postoji 513 muslimanskih i 10 katoličkih domaćinstava. Najveći doprinos rastu Mostara je upravo Stari Most.

Sultan Sulejman I. je naložio neimaru Hajrudinu izgradnju novog mosta u Mostaru zbog trgovačkog razvoja zapadnog dijela Otomanskog Carstva. Hajrudin je bio učenik tadašnjeg glavnog turskog arhitekta Mimara Sinana koji potpisuje preko 360 građevina širom Carstva, uključujući i višegradski most.

Most je građen nekoliko godina, a završen je 1566. godine. Legenda govori kako Hajrudin nije bio prisutan pri otvaranju mosta zbog mogućeg rušenja, tako da je u strahu za svoj život pobjegao u Podgorane, sjeverno od Mostara.

Izgradnja mosta je dovela do naglog razvoja grada, tako da se zanatski i stambeni dio počeo širiti i na zapadnu obalu Neretve. Brojni zanati sigurno nisu bili namijenjeni samo lokalnom stanovništvu, tako je Mostar postao centrom koji je trgovao s Dubrovnikom, Sarajevom, Istambulom, Venecijom i Trstom.

Turski putopisac Evlija Čelebija je putujući Otomanskim Carstvom došao i u Mostar. Njegov putopis je ujedno i prvi zapis o skokovima sa Starog Mosta:

Rast Mostara je u gradsku cjelinu inkorporirao dotadašnja manja naselja, tako da s godinama Mostar dolazi u današnje granice. Slobodno se može reći kako bez Mostara ne bi bilo Starog Mosta, ali i obrnuto.

Tri teška rata koja pogađaju Mostar u XX. stoljeću dovode grad do stagnacije. Skoro 500 godina nakon izgradnje, Stari Most opet služi kao pokretač Mostara, ovaj put u drugom, turističkom, smislu. 

U pisanju članka korištena slijedeća literatura:

Anđelić, P., Sivrić, M., Anđelić, T. – Srednjovjekovne humske župe;
Smoljan, Vlado – O nekim uzrocima siromaštva u Hercegovini;
Vajzović, Dervo – Stanovništvo Mostara 1879. – 1991.;
Časopis Most, broj 91. – Evlija Čelebija, šeher i grad Mostar.