Greške u udžbenicima: Kako djecu uče krivo o kraljici Katarini?!
U udžbeniku za sedmi razred osnovne škole u poglavlju pod nazivom Sudbina posljednje bosanske kraljice Katarine, piše: ''Kraljica Katarina je žena posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića, kći Stjepana Vukčića Kosače i Jelene iz porodice Komnina. Ona je poslije pogubljenja svoga muža 1463. godine, uspjela preko planina dolinom rijeke Neretve izbjeći smrt od Osmanlija...''.
Oslobođenje u analizi udžbenika navodi kako su autori Azerina Muminović i Safer Muminović samo su u dvije rečenice uspjeli napravili sljedeće greške: Prvo, Katarina nije posljednja bosanska kraljica. Posljednja je Mara, supruga posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića.
Druga greška je to da Katarina nije bila žena posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića, nego - Mara.
Katarinin muž je bio Stjepan Tomaš, za kojeg se ona udala u 22. godini, u Milodražu kod Fojnice.
Treća greška: Katarinin muž Stjepan Tomaš nije pogubljen, nego je umro 10. srpnja 1461. i njegovom smrću Katarina gubi status prve žene kraljevstva.
Nasljednik njezinog muža je bio Stjepan Tomašević, sin Stjepana Tomaša i krstjanke Vojače. Nakon što je proglašen kraljem, Stjepan Tomaš je "pustio” Vojaču, a za suprugu odabrao kćerku budućeg moćnog saveznika Stjepana Vukčića Kosače Katarinu.
Stjepan Tomašević je Katarini bio posinak ili pastorak, a ne muž, što navode autori u ovom dijelu udžbenika, u čijem prethodnom odlomku, gdje se govori o toj plemićkoj obitelji, stoji, istina, to da je Katarina supruga Stjepana Tomaša!
''Kako djeca mogu učiti iz tog teksta, u čijem uvodu piše jedno, a u nastavku drugo, to samo ona znaju'', navodi Oslobođenje i dodaje kako bi zanimvljivo bilo istražiti je li ijedan nastavnik to primijetio.
Nno, profesora emeritusa Envera Imamovića, dugogodišnjeg voditelja katedre za povijest srednjeg vijeka na sarajevskom Filozofskom fakultetu, ovo nimalo ne čudi.
"S obzirom na to da se danas udžbenici izdaju bez ikakve kvalitetne kontrole, da su izdavači potpuno autonomni pri izboru autora, odnosno recenzenata, netočni podaci, ne samo u udžbenicima za povijest, naša su stvarnost, koja je, izgleda, još jedino medijima zanimljiva. I taj lanac, u kojem svatko svakoga bira samo na osnovu tzv. jaranstva ili podjele para na račun sklepanog sadržaja, mislim da će se sve teže moći prekinuti'', tvrdi prof. Imamović, naglašavajući da društvo ovakvim odnosom prema nastanku udžbenika legalizira proizvodnju neznalica.
"Pet dana nakon pisanja svoje čuvene oporuke, kraljica Katarina je umrla i pokopana je u franjevačkoj crkvi Aracoeli. Grob joj je prvobitno stajao pred glavnim oltarom te crkve, a s obje strane nadgrobne ploče bili su urezani grbovi, kraljevski bosanski i obitelji Kosača. Ispod ploče bio je postavljen i natpis bosančicom. Tako je trajalo više od 100 godina, a onda su oko 1590. popravljali oltar, pa su grob kraljice Katarine premjestili. Što je bilo s kostima, nije nam poznato. Prije nekoliko godina se suvremenom tehnikom pokušalo utvrditi nalaze li se te kosti možda u stupu pored oltara, ali nije ih bilo. Pretpostavlja se da su u nekoj od zajedničkih grobnica i bilo bi sigurno vrlo teško doći do njih'', tvrdi prof. Imamović, napominjući da je ploča s natpisom na bosančici nestala, a umjesto nje je stavljena ploča na latinskom.
No, originalni prevod je sačuvan zahvaljujući jednom rimskom kaligrafu. Inače, prevođenje na latinski nije baš bilo uspješno, pa na toj ploči sada piše da je Katarina sestra Stjepana Vukčića Kosače, a bila mu je - kći.
