Gdje su nestala djeca?

Prisjećajući se nekih starih crtića, krenule su priče o djetinjstvu, o onome dobu kada smo se igrali s loptom, barbikama, Lego kockicama i klikerima. Sve ove igre i igračke zamijenili su joystici, laptopi, iPhoni i sl.

„ Sandokana boli glava pustite ga neka spava..“ , „Širi, širi, vezeni peškiri, bosa ja, bosa ti…“ „Ringe ringe raja“ su stihovi pjesmica koji su se prije mogli često čuti, a kvartovi su 'orili' od glasova razigrane djece. To se danas rijetko može sresti.

Gdje su nestala djeca?! Nema susjedovih razbijenih prozora, nema galame, u djeci najdraža doba „kućnog reda“ kada neki mrzovoljni starci gunđaju sa svojih balkona i polijevaju vodom.

Tek rijetko se može sresti neko dijete koje uživa u igri, na zraku, većinom su se uživanja prebacila pred monitore, te su se umjesto u svijet mašte odselila u virtualni svijet.

Mnoga do sada provedena istraživanja su pokazala kako toliko sjedenje i smanjena tjelesna aktivnost imaju velikog utjecaja na dječje zdravlje, ali i psihu.

Djeca gube maštu i ne znaju sama smišljati novotarije, načine za zabavu, pa zamislite što bi bilo da nestane struje na duže vrijeme?!

Evo samo nekih primjera, kako virtualni svijet utiče na najmlađeg:
-Što više vremena djeca provodu pred ekranom u igri, to će više problema imati s koncentracijom i pozornosti kada su im one najpotrebnije, npr na nastavi.

-Što se zdravlja tiče znanstvenici su otkrili da djeca koja pred ekranom provode najmanje vremena imaju znatno niži krvni tlak od djece koja većinu slobodnog vremena provode u igranju računalnih igrica i gledanju filmova.

-Od stalnog sjedenja i ‘blejanja’ u monitore bilo od računala ili mobitela ne samo djeca već i odrasli počinju imati problem sa kralježnicom.

Psihologinja Kirsten Lord iz edinburškog terapijskog centra smatra kako se naše tijelo prilagođava našem svakodnevnom držanju.

Ako kroz dan često držimo glavu pognutom i gledamo prema dole, cijela će se kičma iskriviti i dobit ćemo grbu.

Zar ovo doista treba? Kakav primjer pokazujemo mlađima, hoćemo li imati nove generacije ‘grbavih ljudi’?