Predavanje ''Zajedno protiv usamljenosti'', koje je Udruga za Down sindrom Mostar organizirala povodom obilježavanja Međunarodnog dana osoba s Down sindromom, okupilo je u Mostaru roditelje, stručnjake i sve one koji se u svakodnevnom radu susreću s izazovima inkluzije, socijalizacije i podrške osobama s Down sindromom.
Predsjednik Udruge Down sindrom Mostar Igor Ledić rekao je kako su izazovi u ranom djetinjstvu manji, dok se ozbiljniji problemi često počinju javljati u pubertetu, osobito kada je riječ o socijalizaciji i uključivanju u vršnjačko društvo.
''Kada je u pitanju izazovi s kojima se susrećemo, dok je dijete malo, manji su izazovi. Iz osobnog iskustva, problemi u socijalizaciji počinju u vremenu puberteta. Ovo predavanje ima za cilj potaknuti učitelje i odgajatelje da se posveti više pažnje uključivanju djece u vršnjačka druženja'', rekao je Ledić.
Govoreći o stanju inkluzije u Mostaru i Hercegovini, Ledić je istaknuo kako idealan model još ne postoji, ali da su pomaci ipak vidljivi.
''Integracija u Mostaru, ali i u Hercegovini, nije idealna, ali postoje veliki pomaci. Mnogo je bolje stanje s osobama s invaliditetom, pa i s Down sindromom. Potrebno je raditi sustavno i nadam se kako će institucije početi više raditi na neriješenim pitanjima'', kazao je.
Dodao je kako je ovogodišnja tema Svjetske organizacije za Down sindrom ''Zajedno protiv usamljenosti'' te kako će upravo toj temi Udruga posvetiti aktivnosti tijekom cijele godine.
''Veliki problem je samoća. Često budu odbačeni i diskriminirani. Oni mogu imati prijatelje u udrugama i u obitelji, ali važno je kada školsko zvono zazvoni da oni imaju društvo i ljude koji su uz njih, da tu imaju svoje prijatelje. Meni se to osobno dogodilo i moramo mnogo više raditi na toj tematici. Organizirat ćemo panele i okrugle stolove'', poručio je Ledić.
Magistra psihologije i voditeljica Integrativnog razvojnog centra Adoleo Martina Orman-Škoro istaknula je kako usamljenost kod osoba s Down sindromom poprima različite oblike ovisno o životnoj dobi.
''Usamljenost kao takva specifična je za različita životna razdoblja. U ranom životnom razdoblju imamo usamljenost vezanu uz usporen razvoj motorike, koji djeci onemogućuje druženje, jer se najveći broj igara svodi na motoriku. U adolescenciji se radi o emocionalnom izoliranju i percepciji sebe kroz misao: ja sam drugačiji i ja tu ne pripadam. Kasnije, u odrasloj dobi, javlja se manjak socijalnih kompetencija i komunikacijskih kanala te skučen prostor za stvaranje karijere i ostvarivanje kontakata'', rekla je Orman-Škoro.
Upozorila je i na važnost ranog prepoznavanja tihih znakova povlačenja, koji mogu biti uvod u ozbiljnije poteškoće, uključujući i depresiju.
''Ti znakovi vide se već u najranijoj dobi kroz promišljanja djeteta da je drugačije, kroz izbjegavanje mjesta gdje ima puno djece, odbijanje tjelesnog odgoja ili situacija u kojima je prisutan veći broj ljudi. Roditelji trebaju obratiti pozornost na svaku promjenu koja nije svakodnevna, od zatvaranja u sobu, promjena u prehrani do promjena u spavanju. Kod Down sindroma može biti specifično i otežano disanje te hrkanje u snu. Važno je pratiti i koliko dijete uživa u nekoj aktivnosti ili ih počinje odbijati'', pojasnila je.
Orman-Škoro naglasila je kako su ovakva predavanja važna za dodatnu edukaciju roditelja i stručnjaka, ali i za razvoj stvarne inkluzije, prilagođene konkretnim potrebama svakog djeteta.
''Ovakva predavanja vrlo su važna kako bismo podigli razinu edukacije roditelja i stručnjaka. Roditelj je baza i medij koji nam daje važne informacije. Važna poruka koju želimo poslati jest stvarati pravu inkluziju, ali posebno pravu, zaista gledati kada imamo dijete pred sobom što to dijete treba od nas, od kolektiva, od roditelja i znati što svatko od nas može napraviti. Oblačenje različitih čarapa jest simbol, ali to nije ono najviše što možemo dati'', poručila je.
