Drži kulturu dok kandidatura prođe
Godišnjica rođenja bosanskohercegovačkog nobelovca kojeg svi svojataju Ive Andrića je prošla nezapaženo u Mostaru, gradu koji se diči svojim parkom nobelovaca i EU kandidaturom za grad kulture.
Inače, Ivo Andrić je dao jedan od najljepših opisa zaboravljivog grada kulture na Neretvi.
Kad čovjek prenoći u Mostaru,nije zvuk ono sto ga probudi ujutro, nego svjetlost. To znam iz iskustva. Svjetlost me je dočekala pri dolasku u Mostar, pratila za vreme mog boravka od jutra do večeri,a docnije, po odlasku, ostajala u meni kao glavna karakteristika moga sjećanja na Mostar. Uvijek mi se činilo da je to sto sija nad ovim od prirode povlastenim gradom,i sto se prožima sve u njemu, neka naročita svijetlost, izuzetna po jačini i kakvoći. Uvijek sam mislio da sa njom mora da ulaze u čoveka ljubav za život,hrabrost i vedrina, smisao za mjeru i stvaralački rad. Nikad se dovoljno nisam mogao nagledati te svjetlosti,iako sam je sretao svuda.Nje ima u smijehu ovih ljudi i jasnim samoglasnicima njihovog govora, na licima mladića i djevojaka u pred večernjoj šetnji. Ona se prelama kao zlatan, nemiran odblesak u časi mostarske žilavke, živi kao sabijena snaga i slast u ovim breskvama i trešnjama. Ona se krije u sjenovitoj, hladnoj vodi Radobolje. Po njoj je Neretva najsvetlija naša rijeka, po njoj i sam goli krš okolnih brda ima neku stihijsku veličini.
ZAPIS O MOSTARU
Ivo Andrić, 1946.
