Đe mi, đe Evropa ...

Čemu ovo retoričko pitanje? Pa eto, da bi dokazali gdje smo mi u odnosu na razvijeni svijet, dajmo primjer bh. političara u nekoj drugoj zemlji, recimo Francuskoj.

Imaju oni doduše obitelj Le Pen, uvijek spremnu na balkanizaciju, ali Francuzi ne bi bili gdje jesu da njih biraju.

Prvo bi se drugačije tumačila povijest. Starci bi izlazili na ulicu sa portretima "kralja Sunca" Luja XIV., nostalgično bi se zazivao apsolutizam, a Francuska revolucija bi se gledala kao protokomunističko zlodjelo ukidanja "prirodne" klasne segregacije.

Louvre bi na neodređeno zatvorio vrata posjetiteljima, a Eiffelov toranj bi bio prodan u staro željezo pod geslom „klasične rekonstrukcije“. I moderna povijest bi se počela drugačije tumačiti, pa bi vjerojatno bilo zabranjeno prikazivanje britanske serije „'Alo, 'alo“, a sve bi glasniji bili oni koji smatraju da maršal Petain i nije bio toliko loš. Pozitivna strana svega bi bilo rješavanje problema s imigrantima koji bi glavom bez obzira, kao i većina Francuza, pobjegli iz države za čovjeka u kojoj narod zna da se završava započeto.

I francuska trobojka bi bila zamijenjena nekim pradavnim simbolom, sasvim prigodno možda i liljanom ili „fleur-de-lis“ što bi rekli pravi Francuzi.

Upravo je taj ljiljan razlog zašto je Francuska iskorištena za usporedbu s BiH. Uspostavom republike, Francuzi su ga izbacili iz upotrebe jer je predstavljao potpunu suprotnost „slobodi, jednakosti i bratstvu“ – paroli skovanoj za vrijeme Francuske revolucije.

Ljiljan ili fleur-de-lis, govori nam heraldika, predstavlja trodiobu vlasti između aristokracije, Crkve i viteštva. Nije ni čudno onda što je ovaj simbol izabran da kiti zastavu Republike BiH. Kao da su dizajneri zastave s početka '90-ih podvalili kralja Tvrtka, a zapravo najavili novi ustroj BiH čija će trodioba biti dvostruka – po nacionalnim i po klasnim principima.

Trodioba vlasti, osim one očite nacionalne, je utemeljena na bliskoj sprezi vladajuće političke kaste, vjerskih institucija i represivnog aparata. Oznaka represivnog aparata se ne odnosi na policajce s fasciklama koji kruže po parkinzima, već na onaj birokratski element koji legalno koči napredak u državi. Doduše nije to ništa novo za ove prostore – naslijeđe je to iz socijalizma obogaćeno religijskim i nacionalnim elementima. Pa i ta vladajuća kasta se nije stvorila iz vedra neba, već je spremno metastazirala iz nekadašnjeg Saveza komunista u, samo imenom, nacionalne stranke, a zapravo bezbrojne partijice koje za uzrok svih problema navode uvijek nekog drugog.

I dok Francuzi štrajkaju zbog povećanje satnice u radnom tjednu na čak 40 sati, u BiH se priča o ugroženosti Hrvata, repetitivnom genocidu nad Bošnjacima i bjelosvjetske zavjere svih i svuda protiv Srba. "Napaćeni" narod i dalje spremno mazohistički prihvaća tu igru plasiranu s Olimpa stranačkih centrala/središnjica.

Zaista je pošteno onda vratiti „ljiljane“ na državnu zastavu – ako već živimo u feudalnom društvu neka nam i zastava simbolizira taj nezadrživi feudalni trolist, jer treba proći još godina i godina do 1789. po bh. kalendaru.