Svjetsko prvenstvo u nogometu 2026.

Sjećanje na Nobelovca

Danas se obilježava 120. godina od rođenja Ive Andrića; Google posvetio prigodni 'doodle'

magazin/flash

S.S.

09.10.2012. u 00:45

Na današnji dan rođen je Ivo Andrić, čije je djelo donijelo međunarodni ugled i priznanje jugoslovenskoj književnosti. Prvi je i do sada jedini jugoslovenski književnik dobitnik Nobelove nagrade za književnost (1961.) ("Ex ponto", "Znakovi" "Na Drini ćuprija", "Travnička hronika", "Gospođica", "Prokleta avlija").

Andrić je rođen 09. listopada 1892. godine u mjestu Dolac kod Travnika, a preminuo je 13. ožujka 1975. u Beogradu. Nakon završene osnovne škole upisuje sarajevsku Veliku gimnaziju, najstariju bosanskohercegovačku srednju školu. Dobivši stipendiju hrvatskog kulturno - prosvjetnog društva 'Napredak', Andrić 1912. godine započinje studije na Mudroslovnom fakultetu Kraljevskog sveučilišta u Zagrebu. Kasnije studira u Beču i Krakovu.

Povodom 120 godina od rođenja legendarnog nobelovca Ive Andrića, pretraživač Google je objavio doodle sa slikom mosta u Višegradu u spomen njegove knjige “Na Drini ćuprija” za koju je i dobio Nobelovu nagradu za književnost 1961. godine.

Interniran za vrijeme rata kao jugoslavenski nacionalist, poslije ujedinjenja ušao je u diplomatsku službu, u kojoj brzo napreduje do pomoćnika ministra vanjskih poslova i najzad izvanrednog poslanika i opunomoćenog ministra u Berlinu. Drugi svjetski rat proveo je povučeno u Beogradu, a poslije 1945. bio je prvi predsjednik Saveza književnika Jugoslavije.

Skoro sav njegov opus, književna djela (osim nekoliko pripovjedki objavljenih u ranoj mladosti i na početku književne djelatnosti) i velike romane pisao je ekavicom i srpskim jezikom (ili istočnom varijantom srpskohrvatskog jezika kako se tad zvao). U osobnoj prepisci koristio je ćirilično pismo.

Glede umjetničkoga dosega, u većini je pripovjedaka je Andrić 'našao sebe', pa je ta zrela faza među umjetnički najproduktivnijima, s ovećim korpusom najcjenjenijih priča. Romane 'Na Drini ćuprija' i 'Travnička hronika' napisao je tijekom samonametnute izolacije u od Nijemaca okupiranome Beogradu, dok su 'Gospođica' i nedovršeni 'Omerpaša Latas' ostali pomalo u sjeni navedenih romana. Kritici često svrstavaju među romane dulju pripovijest 'Prokleta avlija', koju mnogi poznavatelji drže vrhuncem Andrićeva pripovjedačkoga umijeća.

Posljednje je Andrićevo (a po mnogima i najbolje) djelo postumno objelodanjena zbirka meditativnih zapisa 'Znakovi pored puta' - testamentarni brevijar melankolije koji se može označiti kao zreli dovršetak dubleta mladenačkih knjiga o jadu življenja što ga tvore 'Ex Ponto' i 'Nemiri'.

"Čim jedna vlada osjeti potrebu da svojim građanima obećava putem plakata mir i blagostanje, treba biti na oprezu i očekivati obrnuto od toga."

"Dođu tako vremena kad pametan zašuti, budala progovori, a fukara se obogati."

"Čovjeka ćete najbolje upoznati ako ga promatrate kako se ponaša kad se nešto dijeli besplatno."

"Čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni, i još čudnije: kako nam često baš to malo nedostaje!"

"Toliko je bilo u životu stvari kojih smo se bojali. A nije trebalo. Trebalo je živjeti."

"Svi smo mi mrtvi, samo se redom sahranjujemo."

"Primitivni i ograničeni ljudi imaju razvijenu sposobnost nadanja. Kod umnih i darovitih ljudi ta moć je, čini mi se, manja."

NAJNOVIJE