Danas je rođendan prvog glazbenog hita

Prije točno 150 godina bečki skladatelj Johann Strauss premijerno je izveo danas proslavljeni valcer "Na lijepom plavom Dunavu", iako ta rijeka nikad nije bila plava, a Austrijance u prvoj verziji nije niti podsjećala ni na što lijepo, piše Hina.

Ali to ono vremene kritičare nije spriječilo da opisujući skladbu prvi put upotrijebe pojam "hit".

"Kralj valcera" rođen je u Beču 25. listopada 1825. gdje je i umro 3. lipnja 1899. Jedan je od glavnih predstavnika klasične bečke operete, a unatoč tome što njegov otac nije bio za to da se bavi glazbom, studirao je kompoziciju, a debitirao je 1844. sa svojim orkestrom u bečkom predgrađu. Od 1847. priređivao je koncertne turneje po europskim zemljama, a 1872. i po SAD-u.

Skladao je 168 valcera, 117 polki i niz četvorki, marševa, mazurki, galopa i 16 opereta. Klasični bečki valcer umjetnički je usavršio i podigao ga na razinu koncertne orkestralne glazbe.

Svojom raspjevanom melodikom njegovi su valceri osvojili svijet i ostali popularni više od jednog stoljeća, a naročito "Na lijepom plavom Dunavu", "Priče iz bečke šume", "Bečka krv", "Jutarnje novine", "Glasovi proljeća", "Carski valcer", "Pizzicato polka", "Trisch-trasch polka", navodi Wikipedia.

Klasičnu bečku operetu Strauss je glazbeno obogatio i doveo do vrhunca djelima "Šišmiš" i "Ciganski barun" koja su dala putokaz daljem razvoju dva tipa operete. Veliku su popularnost stekle i operete "Jedna noć u Veneciji" i "Bečka krv", a napisao je i operetu "Jabuka".

Valcer, koji je s vremenom postao nezaobilazan dio bečkih balova, Novogodišnjega koncerta u glavnome austrijskom gradu te neslužbena austrijska himna, napisan je po narudžbi za zbor, a prvu vokalnu izvedbu djela skladao je Johann Strauss sin za koncert u Beču izveden 15. veljače 1867, piše Hina.

Zašto takav naziv za rijeku zelenkasto-sive boje? “Pitanje ostaje otvoreno”, priznaju i sami organizatori obljetničke izložbe koja se održava u bečkoj gradskoj vijećnici. Možda je Strauss mlađi bio nadahnut stihovima austrijskoga pjesnika Karla Isidora Becka ili…. planom o regulaciji toka Dunava koji je u to vrijeme bio aktualan, nagađaju organizatori.

Originalna verzija djela napisana je za bečki muški zbor, no kad je Strauss predao partituru njegovu dirigentu, Austriji nije bilo do plesa. Bilo je to, naime, nedugo nakon teškog poraza koji su Prusi nanijeli Austrijancima u bici kod Koeninggraetza (današnji Hradec Kralove u Češkoj), što je ujedno bio kraj nadanja da će Habsburgovci dominirati Njemačkim Savezom.

Zborski ‘tekstopisac’, policijski dužnosnik Joseph Weyl je, u svjetlu općenarodne boli, na Straussovu glazbu napisao tekst koji je bio mješavina satire i naricaljke te je skladba evocirala deprimirajuće ozračje u carskome gradu.

Ni u kojem slučaju u njoj se nije zrcalila draž velike srednjoeuropske rijeke. Tek 1889. izmijenjene su riječi pa je skladba slavila “plavi Dunav”, a potom je nastala orkestralna verzija kakva je svima poznata danas. Iako se dugo govorkalo da je praizvedba djela 15. veljače 1867. doživjela neuspjeh pred bečkom publikom, povjesničari su tu verziju događaja ‘ispravili’.

Na izložbi otvorenoj u Beču u povodu 150. godišnjice prve izvedbe izložene su brojne pisane pohvale kritičara nakon premijere, a u jednoj od njih se prvi put koristi riječ “hit” (schlager na njemačkom) da bi se opisalo Straussovo djelo. Amerika, Straus i 20.000 zborskih pjevača Ali istina je da je tek na turneji po inozemstvu, najprije tijekom izvedbe na Svjetskoj izložbi 1867. u Parizu, a nakon nekoliko mjeseci i u Londonu, valcer “Na lijepom plavom Dunavu” u potpunosti osvojio svijet.

Na američkoj turneji 1872. Strauss je, izvodeći slavni valcer, ravnao orkestrom od 2000 glazbenika i zborom koji je činilo čak 20.000 pjevača. Stoljeće kasnije, valcer osvaja i svemir: redatelj Stanley Kubrick koristi ga u svojem kultnom filmu iz 1968. “Odiseja u svemiru 2001.” Kako je upravo taj Straussov valcer postigao tolik svjetski uspjeh, uz još 500 valcera koliko ih je slavni kompozitor skladao?

“Na to pitanje nema konačnog odgovora”, kaže organizator bečke izložbe Thomas Aigner. Osim neporecive glazbene kvalitete djela, njegov naziv evocira vječnu Austriju, što nije zanemarivo, objasnio je za AFP. “Valcer nosi domoljubni naziv, ali ne pretjerano domoljuban… na način da svatko kroz skladbu može projicirati neku osobnu uspomenu vezanu uz rijeku ili putovanje u Beč…”, objasnio je.

Djelo se u potpunosti identificiralo s austrijskom državom 27. travnja 1945., za proglašenja neovisnosti i nakon razdoblja njemačke aneksije Austrije. Tada je valcer “Na lijepom plavom Dunavu” izveden pred zgradom parlamenta, s obzirom na to da nije postojala nacionalna himna nove Republike Austrije.

Taktovi valcera već godinama prate putnike zrakoplovne tvrtke Austrian Airlines pri polijetanju i slijetanju, a tako će biti i dalje s obzirom na to da su 2016. njezini zaposlenici glasanjem odlučili da se tradicija održi.