Ukazao se u studentskim nemirima, nastavio revolucijama, nosio ratove, vjerojatno ubio najviše ljudi na svijetu

Proizvedeno je više od 100 milijuna primjeraka "avtomata Kalašnjikova", službenog naziva sovjetskog oružja poznatog kao AK-47, ali do listopada 1957. godine većina ljudi u zapadnom svijetu jedva je znala kako ono uopće postoji.

Pojedine obavještajne i vojne službe znale su kako je Sovjetski Savez razvio novo vatreno oružje, ali i pogrešno vjerovale kako je riječ o izvedenici automata PPŠ-41 iz Drugog svjetskog rata.

Kremlj je ulagao velike napore kako bi prikrio njegovo postojanje. Prema izvješću CIA-e od 29. travnja 1953. godine, dostupni podaci bili su oskudni.

"Novi sovjetski automat imao je drveni kundak koji se mogao skinuti i bio je opremljen rukohvatom. Neki od ovih automata, umjesto drvenog kundaka, imali su metalni kundak sa sklopivim okvirom, sličan onima na njemačkim automatima iz Drugog svjetskog rata", navedeno je u izvješću.

Danas bi bilo gotovo nemoguće sačuvati takve detalje u tajnosti, ali je Željezna zavjesa učinkovito sprječavala protok informacija.

"Nekada su novine ili neki drugi izvor informacija, čiji je pristup bio kontroliran, morali objaviti podatke o nečemu poput nove vrste oružja. Danas se te informacije lako mogu podijeliti na bilo kojem internetskom forumu, a zatim dalje širiti", objasnio je dr. Cliff Lampe. On je profesor informacijskih znanosti i prodekan za akademska pitanja na Školi za informacijske znanosti Sveučilišta u Michiganu.

Mađarska listopadska revolucija

Sve se promijenilo u listopadu 1956. godine, kada studentski prosvjedi u Budimpešti prerasli u oružani ustanak punih razmjera. Mađarska je bila pod strogom sovjetskom kontrolom. Studenti su zahtijevali povlačenje sovjetskih postrojbi, veću slobodu govora i povratak smijenjenog reformističkog čelnika Imrea Nagya na mjesto premijera.

Ubrzo su sovjetski vojnici bili suočeni s otvorenim ustankom koji je privukao pozornost cijelog svijeta. Tijekom uličnih borbi u mađarskoj prijestolnici zapadni promatrači uočili su pušku za koju se do tada samo nagađalo kako je sovjetskog dizajna i podrijetla.

Upravo tada, AK-47 predstavljen je svijetu. Pripadnici sovjetske vojske, raspoređeni radi gušenja ustanka, bili su naoružani tim oružjem. Ono se našlo i u rukama sudionika intenzivnih borbi protiv njih.

"Tijekom sukoba AK-47 koristila je isključivo sovjetska Crvena armija i nije bio u naoružanju Mađarske narodne armije. Ako bi neki revolucionar došao do njega, to bi moglo značiti samo da ga je uzeo od poginulog ili vojnika koji se predao iz sovjetskih redova", objasnio je Máté Balogh, muzejski edukator u Vojnom muzeju u Budimpešti, tijekom posjeta 2013. godine.

Jedinstven oblik oružja pomogao mu je izdvojiti se od ostalih.

"AK nije bio prvo oružje s 'banana-spremnikom', ali je bio među prvima koji su zahvaljujući toj karakteristici odmah postali prepoznatljivi. Malo tko bi siluetu AK-a zamijenio s bilo čim drugim, a 'banana' je velik dio razloga za to", napisao je povjesničar vatrenog oružja Mike Helms.

Gledano iz današnje perspektive, gotovo je ironično da su prve snage koje su upotrijebile AK-47 protiv neke vlade bili antikomunistički i antisovjetski revolucionari u Budimpešti. To je posebno zanimljivo s obzirom na to da je tijekom Hladnog rata ovo oružje u velikim količinama isporučivano revolucionarnim pokretima diljem Azije, Afrike i Južne Amerike.

Fotografije iz tog vremena prikazuju brojne revolucionare koji nose AK-47. Među njima je i dotjerani József Tibor Fejes.

Da je danas živ i nalazi se u pojedinim dijelovima Brooklyna, vjerojatno bi ga opisali kao "hipstera", s njegovim polucilindričnim šeširom i tamnim odijelom. I tada je Fejes, koji je imao samo 22 godine, u pojedinim medijskim izvješćima nazivan "Keménykalapos", odnosno "čovjek sa šeširom".

Autor C. J. Chivers, koji je u knjizi The Gun zabilježio povijest AK-47, također je ukazao na to da je Fejes još 1956. nosio ovo oružje.

"Učinio je to prije Fidela Castra, prije Jasera Arafata, prije Idija Amina. Bio je godinama ispred zastave Zimbabvea, koja će prisvojiti AK-47 kao simbol. Bio je ispred Šamila Basajeva i Osame bin Ladena, koji će proizvod jedne ateističke države pretvoriti u simbol nemilosrdnog džihada. József Tibor Fejes bio je prvi među svjetskim likovima koji nose kalašnjikove, pripadnik prve generacije svojevrsnog panteona", napisao je.

Fejes je postao simbol antikomunističkog revolucionara, slično kao što je Che Guevara postao simbol revolucionarnog pokreta.

Najprepoznatljivije i najozloglašenije vatreno oružje na svijetu

Iako bi se u Sjedinjenim Američkim Državama puška AR-15 mogla smatrati "ozloglašenijom", zbog rasprava o tome trebaju li civili imati pravo posjedovati takvo oružje, teško je osporiti činjenicu da je AK-47 danas najprepoznatljivije oružje na svijetu. Njegova uporaba u desecima sukoba diljem svijeta svakako je jedan od razloga za to.

Ipak, treba imati na umu da je zbog američke zabrane uvoza svega što potječe iz komunističkog bloka mali broj Amerikanaca ikada vidio "pravi" AK-47, čak i na filmu. Mnogi filmovi o Vijetnamskom ratu morali su koristiti kineske ili druge kopije, a ne stvarne sovjetske jurišne puške.

Unatoč tome, popularna kultura pomogla je da AK-47 postane dio mainstreama.

"Nije iznenađujuće što je AK-47 danas toliko poznat", rekao je Lampe.

"Njegova vidljivost rezultat je podudaranja pravog trenutka s popularnošću određenog medijskog formata u Sjedinjenim Državama, kao i s tadašnjom političkom kulturom", nastavio je Lampe.

Oružje negativaca u filmovima

"AK-47 postao je poznat krajem sedamdesetih godina. Početkom osamdesetih, u vrijeme Reaganove administracije, uslijedio je val vrlo popularnih filmova koji su promicali proameričke stavove. AK-47 u tim je filmovima postao popularno i često imenovano oružje. S obzirom na to tko ga je tada koristio, odmah je označavao 'antiameričku' stranu. Tako je nastao začarani krug. Ljudi su počeli povezivati AK-47 s akterima koji su se u stvarnosti, u drugim dijelovima svijeta, također suprotstavljali Americi", tvrdi Lampe.

Od trenutka kada se pojavio, AK-47 bio je poznat po prilično jednostavnom dizajnu. Nikada ga ne bi opisali kao vrhunski izrađeno vatreno oružje, ali to nikada nije ni bio cilj.

"AK u tom pogledu nije pravio nikakve ustupke. Pridružuje se drugim utilitarnim proizvodima - poput Land Rover Defendera ili Toyote FJ40 - koji predstavljaju svojevrsne studije slučaja izvrsnog dizajna postignutog bez pretjeranog projektiranja", objasnio je Helms.

"Vatreno oružje može biti iznimno složen uređaj, za čiju je proizvodnju često potrebno mnogo specijaliziranih vještina i alatnih strojeva", dodao je.

Zašto je dugovječan

Helms je istaknuo kako je velik dio oružarske industrije u 19. stoljeću bio posvećen razvoju boljih i sofisticiranijih alatnih strojeva i proizvodnih tehnika kako bi se izrađivalo oružje sve veće složenosti i sve naprednijih funkcija.

AK-47 predstavljao je značajan odmak od takvog pristupa. I danas se može proizvoditi u vrlo primitivnim uvjetima, uz uporabu ručnog alata. Takvo oružje može imati nedostatke, ali i dalje može biti sasvim funkcionalno.

"To je osobito korisno kod oružja namijenjenog uporabi na bojištu, gdje nije uvijek moguće provoditi pedantno održavanje i pažljivo čišćenje i podmazivanje", nastavio je Helms. "Djeca se mogu naučiti - a nažalost, ponekad to i jesu - vrlo učinkovito koristiti ovim oružjem."

Upravo zbog tih razloga AK-47 i dalje je oružje koje biraju i službene vojne snage i pobunjenici diljem svijeta. Revolucionari i novaci s malo obuke mogli su ga uzeti u ruke i dobiti smrtonosno oružje koje nije zahtijevalo redovito servisiranje.

Svoj debi imao je u sukobu koji je izbio prije 70 godina, u listopadu 1956. Njegove varijante i izvedenice i danas se koriste u ratovima u Ukrajini, Somaliji, Sudanu, Siriji, Mjanmaru i drugim zemljama.

Tijekom proteklih sedam desetljeća ovo vatreno oružje prešlo je put od gotovo potpune nepoznanice do stjecanja ozloglašenosti kakvu je u povijesti doseglo tek nekoliko drugih vrsta oružja, zaključuje Forbes.