Dan kad je najkrvavija bojišnica iskrvarila do kraja

Bitka kod Kobarida, poznata i kao Dvanaesta bitka na Soči ili Caporettska ofenziva, trajala je od 24. listopada do 9. studenoga 1917.  Jedna je od najvećih pobjeda Središnjih sila u Prvom svjetskom ratu i jedna od najcrnjih epizoda talijanske povijesti. 

Iscrpljena bojišnica

Sočanski front, od Alpa do Jadrana, bio je poprište žestokih sukoba još od 1915., kada je Italija ušla u rat na strani Antante. Pod zapovjedništvom Luigija Cadorne, Talijani su pokrenuli jedanaest ofenziva protiv austro-ugarskih linija, osvojivši tek Goricu, uz ogromne žrtve i iscrpljene trupe.

Uspješnu obranu predvodio je austrougarski general Svetozar Borojević koji je zbog svog umijeća na bojišnici na Soči nazvan "Lav od Soče".

U jesen 1917., Njemačko Carstvo šalje pojačanja Austrougarskoj vojsci pod zapovjedništvom Otta von Belowa i Konrada Kraffta von Dellmensingena. Njihova 14. armija, s elitnim jedinicama, pripremala je iznenadni napad koristeći taktiku infiltracije i plin difosgen kod Tolmina i Kobarida.

Proboj kod Kobarida

U ranim satima 24. listopada, gusti plin i snažna topnička paljba razorili su talijanske položaje. Male, pokretne postrojbe, Sturmtruppen, brzo su probile linije između Tolmina i Kobarida, zaobilazeći utvrde i presijecajući komunikacije.

Slabo organizirana i demoralizirana Druga armija pod Luigijem Capellom brzo se raspala. Austro-njemačke snage probile su front na više od 25 kilometara, a Talijani su se u panici povlačili, ostavljajući na dlanu i gradove poput Udina.

Među njemačkim se časnicima posebno istakao, tada poručnik, Erwin Rommel. Zauzeo je Mataju i zarobio nekoliko tisuća talijanskih vojnika.

Povlačenje i posljedice

Do kraja listopada talijanska vojska povukla se do rijeke Piave, gdje je uspostavljena nova obrambena linija. Poraz je bio ogroman: oko 265.000 zarobljenih, deseci tisuća poginulih i ranjenih te gubitak velike količine vojne opreme.

Napredovanje Središnjih sila zaustavljeno je zbog logističkih ograničenja, a Luigi Cadorna smijenjen je i zamijenjen Armandom Diazom, koji je reorganizirao talijansku vojsku.

Poraz kod Kobarida bio je nacionalna trauma za Italiju, ali i prekretnica. Uslijedile su reforme u vojsci i pripreme za pobjedonosnu ofenzivu 1918. kod Vittoria Veneta. Za Austro-Ugarsku i Njemačku, to je bio vrhunac na talijanskom frontu, iako kratkotrajan. Njemačka taktika infiltracije pokazala se izuzetno učinkovitom i postala model za kasnije operacije, uključujući i Drugi svjetski rat.

Bitka je ostavila trag i u kulturi. Ernest Hemingway, koji je služio kao vozač saniteta u Italiji, inspiraciju za "Zbogom oružju" djelomično je crpio s ovog bojišta.

Muzej u Kobaridu u Sloveniji čuva eksponate sa Sočanskog fronta koji svjedoče o jednom od najdramatičnijih trenutaka Prvog svjetskog rata.