Da li ''čovjekov najbolji prijatelj" postaje njegov najveći teret?

Grad Mostar već se dugo vremena bori s problemom pasa lutalica, koji ako nekoga ne ugrizu, u najboljem slučaju kod građana stvaraju strah. Građani i Uprava grada Mostara prebacuju lopticu odgovornosti jedni na druge, a broj pasa lutalica se iz mjeseca u mjesec sve više povećava, što zbog neodgovornih vlasnika, što zbog činjenice da većina pasa nije kastrirana pa se razmnožavaju. Svi vide problem, a nitko ne nudi rješenje.

''Po zakonu bi svaki vlasnik trebao mikročipirati svoga psa kako bi ured mogao o njima voditi evidenciju, međutim zbog financijskih problema, mogu se čipirati samo oni psi koji već imaju vlasnika a koji putuju u inozemstvo'' izjavila je Karmela Ivanković, veterinarski inspektor.

Također, šef Komunalne službe u odjelu za Gospodarstvo, komunalne i inspekcijske poslove, Stjepan Šaravanja tvrdi kako je azil najbolje rješenje, međutim kako nema financijske potpore za izgradnju istog, to je veliki problem.

''Mi činimo sve što je u našoj moći. U skladu s godišnjim proračunom zajedničke komunalne potrošnje koji iznosi 150 000 KM, mi jedino te pse lutalice možemo uhvatiti, nahraniti, kastrirati i cijepiti, ali budući da nema azila, mi ih moramo pustiti nazad na ulice grada Mostara, a uporište u tom postupku nalazimo u zakonu, u članku 28 u kojemu se daju upute za postupanje s psima u gradovima gdje nema azila'' rekao je Stjepan Šaravanja.

U razgovoru s predsjednicom udruženja ''Prijatelji Mostar'' Aidom Čizmić, saznali smo i drugu stranu medalje. Naime, ona tvrdi kako psi nisu opasni za ljude, nego da ljudi ne znaju kako komunicirati s životinjama.

''Svako izbacivanje psa na ulicu je zlostavljanje psa i pravljenje problema društvenoj zajednici. Kada bi ljudi bili odgovorni, problem pasa lutalica ne bi postojao'' rekla je Aida Čizmić.

Međutim, u Centru urgentne medicine Mostar, Pejana Rastović koja je po struci specijalista opće kirurgije tvrdi kako je u posljednjih pola godine bilo napada psa lutalica na ljude i ti bi se napadi očitovali u vidu ujeda čija bi posljedica bila zagađena rana. Tvrdi kako je bjesnoća najozbiljnija bolest, mada je to kod nas rijetka pojava.

Na kraju se može zaključiti da bi građani Mostara ipak trebali biti na oprezu, bez obzira što su psi na glasu kao najbolji čovjekov prijatelj.