Avanturista i nastavnik engleskog jezika Peter Gostalow iz Velike Britanije prije 16 godina počeo je da obilazi svet biciklom i do sada je, motajući pedalama, prešao 130.000 kilometara i posjetio 86 država u Africi, Aziji i Europi.

Ekipa Anadolu Agency (AA) srela ga je u Nišu na jugu Srbije, na kraćem odmoru tijekom putovanja od malog mjesta kod Londona do cilja u Istanbulu.

Prije dva mjeseca pod njegovim kotačima našli su se putevi Nizozemske, Njemačke, Češke, Slovačke, Mađarske, Rumunjske, Srbije, pa će kroz Kosovo, Sjevernu Makedoniju i Grčku stići do Turske. Procjenjuje da je ova tura duga od pet i po do šest i po tisuća kilometara.

''Volim da putujem biciklom jer je to najjednostavniji oblik transporta. Čini da se osjećam slobodnim, živim i da vježbam. Osim toga, volim da putujem sporo, tako možeš vidjeti i iskusiti više. Također, dobro je za životnu sredinu i omogućava mi da komuniciram, kako sa ljudima koje usput sretnem, tako i sa prirodom“, rekao je za AA Peter.

Znao je da će putovanja biti njegov stil života nakon što se u to bez bicikla upustio 2000. i 2001. godine i za to vreme upoznao kulturu Južne Afrike, Zimbabvea, Zambije, Tanzanije, Malavija i Mozambika, a potom i Turske, Gruziju i Azerbajdžan. Mnogo vremena je provodio u autobusima i povremeno nailazio na bicikliste koji su ga inspirirali da se u tome oproba i sam.

Preselio se u Japan 2003. godine da predaje engleski jezik i već naredne godine biciklom proputovao 2.000 kilometara oko otoka Kjušu. Postao je siguran – ovo je način na koji će proputovati svetom. Od tada nije stao i misli da nikad neće.

Svih 86 država teško da bi mogao redom da pobroji, ali o svemu tome piše na društvenim mrežama gdje ga prati na desetine tisuća fanova.

''Na prvim putovanjima, tijekom prve tri godine, nisam imao telefon. Internet je, naravno, i tada postojao, ali nitko nije imao pametni telefon, tako da nisam mogao da provjerim vremensku prognozu, pa je sve to bio još veći izazov. Sada sve vidite na telefonu. Znam hoće li biti kiše, kad će se uvjeti poboljšati, tako da je sada sve mnogo jednostavnije, ali je fizički izazov ostao isti“, pričao je Peter.

Savladava planine, čak i u situacijama kada se put, iako iscrtan kao biciklistička ruta na karti, pretvori u neprohodnu šumu, što mu se dogodilo u Rumunjskoj, ili da oznaka rute na realnom putu uopće nema, što je slučaj u Srbiji. Ipak, najveći izazov do sada bile su vožnje kroz pustinje. U Sahari je video najljepše noćne prizore.

''Tamo je uvijek vjetrovito i često veoma vruće. Ako vjetar dolazi s leđa, to je super jer ne moraš da praviš nikakav fizički napor. Međutim, češće dolazi sa strane ili sprijeda i to je onda pravi izazov“, govorio je Peter.

Nimalo nije zainteresiran za motorna vozila.

''Razumijem bicikl. Ako se nešto pokvari, mogu to da popravim. I nikad se ne umorim. Put može da bude naporan, ali na kraju se to uvijek pretvori u pozitivno iskustvo. Zahtijeva da utrošim mnogo energije, ali isto toliko energije dobijem nazad“, istaknuo je Peter.

O tome gdje će i kada prenoćiti razmišlja i odlučuje tijekom putovanja.

''Hoću li da spavam u šatoru ili da tražim smještaj... Internet tu veoma pomaže, postoje stranice preko kojih se povezujem sa ljudima također zainteresiranim za biciklizam, tako da dobivam gostoprimstvo tu gdje putujem i stječem prijatelje, kao što je slučaj sada u Nišu“, pričao je Peter.

Na biciklu teškom oko petnaest kilograma ima isto toliko i opreme. Šator, jastuk, vreća za spavanje, malo ljetne i malo vodootporne odjeće, voda, poneki slatkiš, osnovni alat i pribor za kuhanje kave ono je što Peter vozi sa sobom. Kaže da odjeću za izlazak u neki noćni klub ne bi imao.

“Proveo sam mnogo vremena putujući kroz afričke zemlje i to me je učinilo zaista skromnim. Shvatio sam da ljudi, i kada nemaju dovoljno materijalne imovine, ipak mogu da pruže ljubaznost i gostoprimstvo. I ponekad, upravo najveće gostoprimstvo dođe od onih koji imaju najmanje, oni žele i to malo da podjele. Bio sam počašćen time”, prisjeća se Peter.

Engleski jezik je predavao đacima u Tanzaniji, potom u Saudijskoj Arabiji, a postdiplomske studije završavao u Tanzaniji i Engleskoj.

Kada se osvrne iza sebe, shvaća da je jedan od rijetkih sa luksuzom da ima dovoljno slobodnog vremena za putovanja i zahvalan je na tome. To je vrijeme za razmišljanje, odmor i obilaske. Zato i ne planira rute unaprijed do tančina. Kaže da ne može da procijeni koliko će mu sati ili dana trebati na određenom mjestu – vremena uvijek izdvaja dovoljno i njemu daje prioritet.