Anne Frank i obitelj 1944. nacisti su pronašli slučajno

Asterdamski muzej Anne Frank House predstavio je rezultate novog istraživanja prema kojem čuvena židovska djevojčica koja je pisala dnevnik o skrivanju pred nacistima i njena obitelj nisu otkriveni zbog izdaje, nego pukom slučajnosti. Nacisti su Anne Frank i obitelj otkrili u prepadu na kuću na adresi Prinsengracht 263, 4. kolovoza 1944., nakon čega su ih deportirali u logor Bergen-Belsen u Njemačkoj gdje su ih i pobili. Istraživanje o mogućoj izdaji trajalo je desetljećima, a sada se pokazuje da je obitelj vjerojatno stradala u akciji nacista koji su zapravo tragali za ilegalnim radnicima i krivotvoriteljima kupona za hranu u dijelu grada u kojem se obitelj skrivala, piše Express.hr.

"Tijekom svakodnevnih istraga, istražitelji iz tog odjela često su slučajno nailazili na Židove koji su se skrivali", stoji u zaključku studije. Također, pojavila se i mogućnost da je otkrivanje utočišta obitelji Anne Frank posljedica potrage za ljudima kojima je dopušteno da rade kako bi ih se na taj način spasilo od slanja na prisilni rad u logore u Njemačkoj. "Dvojica prodajnih predstavnika u tvrtki u kojoj su ljudi ilegalno radili, uhićeni su jer su se bavili kuponima za hranu, očito time preuzimajući rizik da privuku pažnju vlasti", stoji u zaključku istraživanja. Riječ je bila o tvrtki Gies & Co. koja je bila povezana s tvrtkom Opekta, oca Anne Frank, Otta.

Sama djevojčica napisala je u svom dnevniku da su B. i D. uhićeni 11. ožujka 1944. Naknadno se utvrdilo da su tada uhićeni bili Martin Brouwer i Pieter Daatzelaar, te da su oni kuponima opskrbljivali i Židove koji su se skrivali. Nacističke vlasti njih su dvojicu nakon nekog vremena pustile. No, ovakav razvoj događaja upućuje na to da su se nacisti ili njihovi suradnici vrlo često vrzmali po određenim kvartovima prvenstveno zbog sasvim drugih razloga, ne zbog ciljanog lova na Židove koji bi se skrivali, a koje bi onda povremeno slučajno otkrivali.

Otkriće je potencijalno kontroverzno, jer se dnevnik i sudbina Anne Frank, koja je u logoru ubijena samo nekoliko dana prije nego što su saveznici oslobodili Bergen-Belsen, danas smatraju simbolima Holokausta. Pritom, njena sudbina i sudbina njene obitelji zabilježeni u dnevniku pokazuju i tragičnu sudbinu progonjenih i ubijanih Židova i herojstvo onih koji su ih pokušali zaštititi, ali i kolaboracionizam jednog dijela Nizozemaca.

Za nedjela ovih drugih, unatoč pozivima nizozemskim državnim vlastima da se ispričaju, nije se ispričao nitko. A riječ je o 75 posto pobijenih od 140.000 Židova koji su prije Drugog svjetskog rata živjeli u toj zemlji, što je u zapadnoj Europi najviši postotak pobijenih Židova u tom ratu. Sve ostale države u zapadnoj Europi povijesne isprike uputile su već odavno, a ako pozivi za isprikom na plodno tlo nisu padali još dok se najizvjesnijim razlog za uhićenje i slanje u smrt obitelji Frank činila izdaja, još je teže očekivati da će se nizozemski premijer ispričati sad.

Iako, suštinski, rezultati ovog istraživanja ne mijenjaju ništa na stvari ni u pogledu onih koji su herojski spašavali ljude ni u pogledu onih koji su ih denuncirali. Za interne nizozemske prilike zato je jako važan dio zaključka istraživanja koji kaže: "Mogućnost izdaje, naravno, ovime nije u potpunosti odbačena, niti je bilo koja povezanost između krivotvorenja kupona i uhićenja do kraja dokazana... Posljednja riječ o tom sudbinskom ljetu 1944. još nije izrečena."