Imate li posla s roditeljem sklonim sukobima? Jeste li ikad pomislili "Moji roditelji trebaju terapiju."? Jeste li se ikad osjećali kao da ste vi bili odrasla osoba u svojoj obitelji dok ste odrastali?
Možda je vaš roditelj bio ljutit, nepredvidiv, distanciran ili emocionalno nedostupan – i velik dio svojeg odraslog života proveli ste pokušavajući shvatiti bol koju je to uzrokovalo.
Jeste li se ikad zapitali imaju li vaši roditelji možda narcisoidne osobine, bore li se s ovisnošću ili su jednostavno bili previše emocionalno nezreli da bi mogli zadovoljiti vaše potrebe?
Možda to ne možete točno definirati – jednostavno znate da nešto nije bilo u redu.
Godinama ste trpjeli dramu, zbunjenost i emocionalnu bol koja vas prati i u odrasloj dobi.
Godinama ste pokušavali održavati mir, hodati po jajima ili nositi bol koja i dalje utječe na vaše odnose, samopouzdanje i osjećaj vlastite vrijednosti.
Ako vam ovo zvuči poznato, niste sami. Mnogi odrasli koji su odrasli uz roditelje sklone sukobima ili toksične roditelje bore se s tjeskobom, sumnjom u sebe i kompliciranim odnosima koji odražavaju njihovu prošlost.
Ovo je posebno teško jer mnogi odrasli preživjeli u ranim fazama ozdravljenja osjećaju krivnju zbog "izdaje" roditelja i umanjuju stvarnu štetu koju su pretrpjeli.
Neka odrasla djeca roditelja sklonih sukobima možda nikad ni ne postanu svjesna što se zapravo dogodilo, jer sami umanjuju ili negiraju stvarnost, iz osjećaja nelojalnosti, ali i zato što su ih roditelji, pa čak i šira obitelj, "istrenirali" ili uvjerili da je takvo ponašanje bilo "normalno".
Imati roditelja ili članove obitelji sklone sukobima može prouzročiti ogromnu bol, patnju, pa čak i promjene u mozgu.
Roditelji skloni sukobima mogu imati različite oblike – od eksplozivnog roditelja koji viče i okrivljuje do distanciranog roditelja koji izbjegava, zanemaruje ili manipulira krivnjom i šutnjom.
Ono što im je zajedničko jest usmjerenost na sebe, svoje potrebe i emocije, često na štetu vaših.
Prepoznajete li neke od ovih osjećaja?
• Osjećate se iscrpljeno i ne možete razmišljati jasno nakon interakcije s njima.
• Odnos vam je uzrokovao kroničnu emocionalnu bol – bilo zbog otvorenog sukoba (vikanje, emocionalno zlostavljanje itd.) ili prikrivenog sukoba (zanemarivanje, izbjegavanje, emocionalna nedostupnost).
• Imate osjećaj da pokušavate racionalno razgovarati s nekim tko je nerazuman.
• Vaši su osjećaji kroz život bili odbacivani, ignorirani ili čak ismijavani.
• Često sami sebi kažete "Jesu li oni to stvarno rekli?".
• Sjećate se događaja iz prošlosti drugačije od njih, pa počnete sumnjati u vlastiti razum (poznato kao gaslighting).
• Imali ste ili imate osjećaj da stalno hodate po jajima (otvoreni tip) ili se pitate brine li vaš roditelj uopće za vas i vaše potrebe (prikriveni tip).
Ako vam ovo zvuči poznato, niste sami.
Odrastanje u takvom okruženju može ostaviti duboke rane koje oblikuju način na koji vidite sebe i druge. Mnogi odrasli danas pate u tišini od relacijske traume, a da toga nisu ni svjesni.
Takva, često toksična, ponašanja roditelja sklona sukobima ostavljaju teške posljedice. Relacijska trauma odnosno trauma uzrokovana dugotrajnim odnosom, često još od djetinjstva, može imati razorne i trajne učinke.
Primjerice, mnoga odrasla djeca pate od niskog samopoštovanja, osjećaja da nisu dovoljno dobra ili da nisu vrijedna ljubavi, te sumnjaju u svoj unutarnji glas i intuiciju jer njihovi osjećaji i iskustva nikada nisu bili potvrđeni.
Možda se osjećate usamljeno, imate perfekcionističke sklonosti kako biste dokazali da ste "dovoljno dobri", ili pak privlačite toksične partnere koji pokazuju slična ponašanja – bilo narcisoidna, bilo sociopatska.
Ali dobra vijest je – možete se osloboditi. Bilo da tek počinjete propitivati svoj odnos s roditeljima ili ste već duboko u procesu iscjeljenja, moguće je prekinuti ciklus boli i započeti novi način života.
Prvi korak je prepoznati i prihvatiti što se dogodilo – bez umanjivanja i opravdavanja tuđeg ponašanja.
Sljedeći je postavljanje zdravih granica s roditeljem ili članovima obitelji, čak i ako to znači ograničiti kontakt ili se privremeno udaljiti.
Terapija s terapeutom koji razumije traumu iz djetinjstva i toksične obiteljske odnose može biti izuzetno korisna, jer vam pomaže da ponovno izgradite osjećaj sigurnosti i vlastite vrijednosti, piše Kreni zdravo.
Važno je i raditi na samosuosjećanju – naučiti biti nježan prema sebi i prestati preuzimati krivnju koja nikada nije bila vaša. Okružite se ljudima koji vas podržavaju, a ne iscrpljuju, i postupno učite vjerovati svojim emocijama i intuiciji.
Oporavak nije brz ni jednostavan, ali je moguć. Svaki korak prema samosvijesti, granicama i samopoštovanju vodi vas prema unutarnjem miru, slobodi i životu koji nije određen prošlim ranama, već vlastitom snagom i ljubavlju prema sebi.
