116 godina od rođenja Hamze Hume

"Ja, Hamza Humo, kovač vjetrova sanja

I sijač u vječnost proćerdanih dana,

Jurišam na stvarnost,

Prelazim bojišta,

Iskrivih koplja, izlomih štite.

Srce mi raste k'o mesnat cvijet,

K'o rana iz koje krv teče.

Ja ne znam gdje će me ostavit' dan,

A gdje zateći veče."

Malo je gradova koji imaju tako specifičan odnos prema svojim pjesnicima kao Mostar. U Mostaru su Aleksa Šantić i Hamza Humo dugo vremena bili susjedi, ne kao osobe, već kao škole nazvane po njima. Jedna od njih danas se može nazvati “tri gimnazije pod jednim krovom”, dok je druga postala gradskom vijećnicom.

Ime Hamze Hume, rođenog na današnji dan 1895., je tako prepušteno eventualnim poetskim večerima koje bi se možda trebale održati njemu u spomen.

Hamza Humo se školovao u Mostaru, Zagrebu, Beču i Beogradu. Svoje prvo književno ostvarenje, zbirku pjesama “Nutarnji život” objavljuje 1919., nakon povratka iz mađarskog grada Gjöra gdje je, u I. svjetskom ratu, radio u bolnici.

Tijekom cijelog svog života se bavio i poezijom, spisateljstvom i novinarstvom, a bio je i direktor Umjetničke galerije. Može se reći i kako je njegovo najpoznatije djelo “Grozdanin kikot” koje je dugo vremena bilo dijelom obvezne školske lektire.

Prema njegovim pripovjetkama, TV Sarajevo 1982. snima i seriju “Kože”.

Umro je u Sarajevu 19. siječnja 1970. godine.