Na današnji dan prije 105 godina, 11. srpnja 1920. rođen je Yul Brynner, američki filmski glumac ruskog podrijetla.
Rodio se kao Yuliy Borisovič Brynner u Vladivostoku, Rusija. Njegova majka, Marusya Blagovidova, bila je kćer ruskog liječnika, a njegov otac, Boris Brynner, je bio inženjer i izumitelj, koji je imao švicarskog i mongolskog podrijetla. Ime je dobio po djedu s očeve strane, Julesu Brynneru.
Nakon što je Boris Brynner napustio obitelj, njegova majka uzela je Yula i njegovu sestru, Veru Brynner, i odvela ih u Harbin, Kina, gdje je pohađao školu koju je vodila kršćanska organizacija YMCA, a 1934. ih je odvela u Pariz.
Tijekom Drugog svjetskog rata (1941.-do Dana D) Brynner je radio kao francuski radijski spiker i komentator za američki Ured za ratne informacije koji je prenosio promidžbu u okupiranoj Francuskoj.
U svojim dvadesetima je počeo glumiti i raditi kao model, a u ranoj karijeri ga je golog fotografirao George Platt Lynes.
Brynnerova najbolja uloga bila je ona sijamskog kralja Mongkuta u broadwayskoj produkciji mjuzikla Kralj i ja koju je u kazalištu u karijeri izveo 4626 puta. Nastupio je u originalnoj produkciji i kasnijim turnejama, kao i u ponovnim postavama na Broadwayu 1977. i 1985.
Nastupio je i u istoimenoj filmskoj verziji za što je dobio Oscara za najboljeg glumca, kao i u televizijskoj verziji (Ana i kralj) na CBS-u 1972. Brynner je jedna od sedam osoba koji su osvojili nagradu Tony i Oscar za istu ulogu.
Filmsku verziju je započeo eksplozivno, pojavivši se ne samo u ekranizaciji Kralj i ja, nego i u filmovima Deset zapovijedi s Charltonom Hestonom i Anastaziji s Ingrid Bergman.
Kasnije se pojavio u filmovima kao što su biblijski spektakl Salomon i Sheba (1959.), kao Salomon, Sedmorica veličanstvenih (1960.) i Westworld (1973.).
U Morituriju je nastupio s Marlonom Brandom; Katharine Hepburn mu je bila partnerica u filmu Madwoman of Chaillot, a William Shatner u ekranizaciji Braće Katamazovih. Njegov posljednji nastup bio je u nastavku Westworlda, nazvanom Futureworld s Peterom Fondom i Blythe Danner 1976.
Krajem života je obolio od trihineloze te kasnije tužio restoran Trader Vic's u hotelu Plaza u New Yorku jer su mu poslužili slabo pečenu svinjetinu, od koje je, navodno, obolio.
Jugoslavenskoj publici posebno je ostao poznat nakon uloge u partizanskom filmu Bitka na Neretvi. Naime, kao diverzant Vlado na Neretvi je srušio most, a to je jedna od kultnih scena iz jugoslavenskih ratnih filmova.
Osim što je bio glumac, Brynner je bio aktivan fotograf, te napisao dvije knjige. Njegova kćer Victoria sastavila je knjigu njegovih fotografija obitelji, prijatelja i glumaca, kao i onih koje je snimio dok je radio kao UN-ov specijalni konzultant o izbjeglicama. Knjiga je nazvana Yul Brynner: Photographer.
Osim toga, objavio je i Bring Forth the Children: A Journey to the Forgotten People of Europe and the Middle East 1960. i The Yul Brynner Cookbook: Food Fit for the King and You 1983.
Učenik glazbe od djetinjstva, Brynner je bio hvaljeni gitarist i pjevač. U svojem ranom periodu u Europi je često svirao i pjevao romske pjesme u pariškim noćnim klubovima s Aljošom Dimitrijevičem.
Neke od tih pjesama je otpjevao u filmu Braća Karamazovi. On i Dimitrijevič su 1967. objavili album The Gypsy and I: Yul Brynner Sings Gypsy Songs.
Yul Brynner se ženio četiri puta, a prva tri braka su završila razvodom. Imao je troje djece te posvojio još dvoje.
Brynner je umro 10. listopada 1985. u New Yorku (isti dan kad i Orson Welles, koji je također nastupio u Bitci na Neretvi). Uzrok smrti bio je rak pluća koji je bio posljedica dugogodišnjeg pušenja.
