Na današnji dan prije 90 godina, 22. prosinca 1935. u Sarajevu je rođena hrvatska i bosanskohercegovačkoga glumica Semka Sokolović-Bertok. Prema hrvatskom filmskom kritičaru Nenadu Polimcu, Semka vuče podrijetlo od Mehmed-paše Sokolovića.
Njezin otac Rasim Sokolović bio je financijski inspektor, a preminuo je kada je Semki bilo tri godine. Odrastala je uz majku Abidu i sestru Bademu, koja je kasnije postala operna primadona u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu.
U Sarajevu je pohađala glumačku školu. Nakon položene velike mature 1953. godine, odlučila je pristupiti prijemnom ispitu glumačke akademije, gdje joj je na čelu ispitne komisije bio Branko Gavella.
Semka Sokolović pripremila je Smrt Smail-age Čengića – Harač, a nakon izvedbe primljena je na Akademiju. Svoj je radni vijek provela u Dramskom kazalištu Gavella, gdje je glumila od 1957. do 1998. godine, kada odlazi u mirovinu.
Tijekom karijere odigrala je sedamdesetak kazališnih uloga, glumila u pedesetak filmova te petnaestak TV serijala. Imala je značajne kazališne uloge od kojih su ostale posebice upamćene uloga Anke u djelu Miroslava Krleže Kraljevo te uloga Ane Petrovne u Drami bez naslova.
Istaknula se karakternom glumom i osobitim smislom za komiku. Zahvaljujući iznimnoj sposobnosti glumačke transformacije, nerijetko je igrala uloge starijih žena (Saroyanovi Ljudi u spilji).
Značajne uloge ostvarila kao Đove (M. Držić, Tripče de Utolče), Krležina Anka i Marijana Margetićka (Kraljevo, Vučjak), Jeka (P. Budak, Klupko), Cicibela (M. Smoje, Roko i Cicibela), Perka (I. Brešan, Smrt predsjednika kućnog savjeta), Ana (Č. Prica, Zemlja). Nastupala na Dubrovačkim ljetnim igrama (M. Držić, Grižula; J. Palmotić, Pavlimir; I. Vojnović, Suton i Na taraci).
U stranom repertoaru istaknula se kao Mae (T. Williams, Mačka na vrućem limenom krovu), Lida Petrus (P. Kohout, Takva ljubav), Molièreova Dorina i Arsinoe (Tartuffe, Mizantrop), Miep i Gđa Frank (F. Goodrich – A. Hackett, Dnevnik Anne Frank), Doña Rosita (F. García Lorca), Marionette (C. Goldoni, Lukava udovica), Rakam (B. Nušić, Gospođa ministarka), Stella (H. Pinter, Kolekcija), Shakespeareova Lady Macbeth (Macbeth) i Ana Petrovna (A. P. Čehov, Drama bez naslova).
Snimila je više od 45 filmova (Pucanj K. Golika, 1977; Majstori, majstori G. Markovića, 1980; Krvopijci D. Šorka, 1989; Krhotine Z. Ogreste, 1991; Sedma kronika B. Gamulina, 2001), igrala i u televizijskim serijama (Sedma sila, Marija, U registraturi, Velo misto, Naši i vaši).
U filmu Kod amidže Idriza odigrala je glavnu žensku ulogu (amidžinica Sabira). Film je na sedamdeset i sedmoj dodjeli Oscara prijavljen kao kandidat za najbolji strani film, ali nije ušao u uži izbor.
Bila je i ženski šahovski majstor, osam puta prvakinja Hrvatske, kao i istaknuta igračica bridža. Bila je udata za sportskog novinara Marija Bertoka s kojim je imala sina Maria.
"Šah sam naučila u kazališnom kafiću, a ondje sam i upoznala svog budućeg supruga Marija Bertoka. Već prvog dana sam mu rekla: ‘Nemojte se ljutiti, ali jednog dana ćete biti moj muž!’” – ispričala je jednom prilikom sa smiješkom.
Preminula je 4. ožujka 2008. godine u Zagrebu od posljedica moždanoga udara. Pokopana je 10. ožujka 2008. godine na Mirogoju. Samo četiri mjeseca nakon njene smrti, suprug Mario se utopio u Jarunskom jezeru.
