Prije 70 godina, 7. rujna 1955. u Zagrebu je rođena jugoslavenska, hrvatska i američka filmska, kazališna i televizijska glumica Mira Furlan. Odigrala je više od 50 filmskih i televizijskih uloga.
Majka joj je bila Hrvatica židovske vjeroispovijesti, dok joj je otac bio hrvatskoga s majčine i slovensko-furlanskoga porijekla s očeve strane. Baka s majčine strana bila je Srpkinja, a djed bosanskohercegovački Židov. Furlan se, pak, u mladosti izjašnjavala kao Jugoslavenka.
Isprva je bila glumica Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, a 1980-ih postala je poznata kao filmska glumica. Istaknula se ulogama u filmovima Kiklop (1982.) Antuna Vrdoljaka, U raljama života (1984.) i Za sreću je potrebno troje (1986.) Rajka Grlića te Lepoti poroka (1986.) Živka Nikolića.
Od početka 1990-ih živjela je u SAD-u gdje je glumila u TV-serijama Babylon 5 i Izgubljeni.
Krajem 1980-ih putovala je između Zagreba i Beograda, gdje je živio njezin suprug Goran Gajić, kako bi glumila u kazališnim predstavama u oba grada. Početkom Domovinskog rata 1991. godine Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu otpustilo ju je zbog odbijanja napuštanja beogradskog kazališta.
Nakon kampanje javnog blaćenja s vrlo sličnim nepotpisanim člancima u nekoliko hrvatskih novina i tjednika napuštaju je kolege i prijatelji, a dobiva i anonimne prijetnje. U studenom 1991. godine, s onim što su mogli ponijeti Furlan i Gajić napuštaju Hrvatsku i Srbiju i sele se u New York.
Nezakonito joj je oduzet stan u Zagrebu 1992. koji je vraćen tek nakon nakon 16 godina.
Prije odlaska u izbjeglištvo tjednik Danas objavio njezino oproštajno pismo u kojem je među ostalim napisala:
"Preslušavajući svoju telefonsku sekretaricu, slušajući neshvatljiv broj neopisivo odvratnih poruka svojih sugrađana, čeznula sam za samo jednom jedinom porukom nekog prijatelja. Ili čak neprijatelja. Običnog znanca. Kolege. Ali takve poruke nije bilo. Ni jednog jedinog poznatog glasa, ni jednog jedinog prijatelja – čovjek se pita da li je to moguće. Pa ipak, hvala im.
I onim plemenitim rodoljubima koji mi ljubazno obećavaju 'masakr na srpski način' i onim kolegama, prijateljima i znancima koji mi svojom šutnjom daju do znanja da na njih više ne računam.
Hvala i svim mojim kolegama u kazalištu s kojima sam igrala Držića, Molièrea, Turgenjeva i Shawa, hvala im na njihovoj šutnji, hvala im na tome što nisu pokušali barem razumjeti, ako ne pravdati, moje pismo povodom igranja predstave na BITEF-u, pismo u kojem sam pokušala objasniti da je igranje predstave u ovom času za mene obrana naše zajedničke profesije koja ne smije i ne može sebe staviti u službu nijedne političke ili nacionalne ideje, koja se ne može i ne smije sputavati političkim ili nacionalnim okvirima, jer se to naprosto protivi njenoj prirodi, koja mora, i u najgorim trenucima uspostavljati mostove i veze, kojoj je strana svaka nacionalna međa, koja je, u samoj svojoj biti, profesija koja ne pozna i ne priznaje granice".
Preminula je u Los Angelesu 20. siječnja 2021. godine u 66. godini života od posljedica zaraze virusom Zapadnog Nila nakon uboda komarca.
Više o tragičnom životu Mire Furlan pročitati OVDJE
