Film ''Glas Hind Rajab'' imat će svoju svjetsku televizijsku premijeru u nedjelju, 12. travnja, u 21:35 na Federalnoj televiziji, a riječ je o jednom od najzapaženijih filmskih ostvarenja u proteklih godinu dana.
Film je na festivalu u Veneciji prošlog rujna dobio 23 minute pljeska i ovacija, čime je postavljen festivalski rekord, te je nagrađen s ukupno osam priznanja, uključujući Srebrnog lava i Veliku nagradu žirija. Ostvarenje je nominirano i za Oscara za najbolji međunarodni film, dok ga je Europska filmska akademija uvrstila među kandidate za najbolji europski film.
Radnja filma smještena je u poslijepodne 29. siječnja 2024. godine i prati događaje na jednoj lokaciji kroz dramsku rekonstrukciju, fokusiranu na humanitarne radnike palestinskog Crvenog polumjeseca u Ramali na Zapadnoj obali. Glumci komuniciraju uz autentične audio-snimke šestogodišnje Hind Rajab, koja je bila zarobljena u vozilu svog ujaka u Gazi s tijelima članova obitelji, nakon što je na njih pucano iz tenka Izraelskih obrambenih snaga tijekom pokušaja napuštanja naselja.
Prema dostupnim podacima utvrđenim satelitskim snimkama i novinarskom istragom, nakon toga su ubijena i dvojica vozača hitne pomoći koji su pokušavali doći do djevojčice, a zatim i sama Hind. Ti događaji nisu izravno prikazani u filmu, već se radnja oslanja na tonske zapise i komunikaciju s humanitarnim radnicima.
Film je režirala tuniška redateljica Kaouther Ben Hania, koja u ovom hibridnom dokudramskom ostvarenju istražuje prostor između dokumentarnog i igranog filma, dok autentični glas djevojčice dodatno pojačava emocionalni dojam i atmosferu utrke s vremenom.
Glavnu ulogu tumači palestinski glumac Saleh Bakri, koji nije mogao prisustvovati dodjeli Oscara zbog nemogućnosti napuštanja zemlje i dobivanja vize, što je redateljica istaknula kao simboličnu poruku večeri.
Priča o Hind Rajab nadrasla je filmske okvire te je postala simbol šireg društvenog i umjetničkog izraza, inspirirajući protestne pjesme i murale diljem svijeta, čime je njezina sudbina postala dio kolektivnog sjećanja i globalne rasprave o stradanju djece u ratnim zonama.
Film minimalizmom i suzdržanom dramatizacijom prenosi osjećaj nemoći i frustracije, naglašavajući jaz između želje za pomoći i stvarne nemogućnosti djelovanja u kriznim situacijama.