Jedan od najnadarenijih i najraznovrsnijih glumaca danas bi navršio 55 godina

Philip Seymour Hoffman, američki filmski glumac, zapažen po brojim ulogama, imao bi danas 55 godina.

Rođen je u Fairportu, New York, SAD, 23. srpnja 1967. godine. Njegovi roditelji razveli su se kad mu je bilo devet godina, a sva djeca ostala su živjeti s majkom. Hoffmanova najveća strast u djetinjstvu bio je sport, prvenstveno hrvanje i bejzbol, ali s 12 godina gledao je kazališnu predstavu All My Sons autora Arthura Millera i postao opčinjen.

Studirao je glumu u umjetničkoj školi Tisch u sklopu Sveučilišta u New Yorku, a po završetku školovanja počeo raditi u kazalištu. Izvan kazališta ostvario je prve, manje uloge u TV seriji Zakon i red (Law & Order, 1991.) i filmu Triple Bogey on a Par Five Hole (1991.).

U začetku karijere radio je i razne privremene poslove da bi zaradio za život, no nakon manje uloge u drami Miris žene (Scent of a Woman, 1992.) Martina Bresta u potpunosti se profesionalno posvećuje glumi.

Od značajnijih filmova u kojima nastupa su romantična drama Kad muškarac voli ženu (When a Man Loves a Woman, 1994.) i drama Ničija budala (Nobody's Fool, 1994.). Ostaje vjeran kazalištu te se 1995. godine priključuje kazališnoj družini LAByrinth u New Yorku.

Na filmu glumi u avanturističkom blockbusteru Twister (1996.), dugometražnom redateljskom Paula Thomasa Andersona Sydney (1996.) i njegovom idućem filmu, drami Kralj pornića (Boogie Nights, 1997.) koja je privukla pozornost kritike i publike. Zahvaljujući toj ulozi biva zapažen kao glumac, a suradnju s Andersonom će nastaviti u gotovo u svim njegovim idućim filmovima.

Glumi i u neovisnim filmovima, romantičnoj komediji Slijedeća postaja: Zemlja čudesa (Next Stop Wonderland, 1998.) Brada Andersona i drami Sreća (Happiness, 1998.) Todda Solondza. Surađuje i s braćom Cohen u filmu Veliki Lebowski (The Big Lebowski, 1998.), a iste godine nastupa s Robinom Williamsom u biografskoj drami Patch Adams (1998.).

Uz Roberta De Nira ostvaruje zapaženu ulogu u krimi komediji Joela Schumachera Nepodnošljivi prijatelj (Flawless, 1999.). Uz rad na filmu, tijekom čitave karijere ostao je aktivan kao kazališni glumac (bio je tri puta nominiran za kazališnu nagradu Tony),a 1999. godije debitirao i kao kazališni redatelj.

Ponovno radeći s Paulom Thomasom Andersonom ostvaruje novu zapaženu ulogu u filmu Magnolia (1999.), koji i sam ističe kao jedan od njemu najboljih filmova. Devedesete zaključuje još jednom sjajnom ulogom u trileru redatelja Anthonya Minghelle Talentirani gospodin Ripley (The Talented Mr. Ripley, 1999.).

S redateljem Cameronom Croweom surađivao je u filmu o glazbenoj industriji Korak do slave (Almost Famous, 2000.) i potom tumačio glavnu ulogu u niskobudžetnom filmu Love Liza (2002.) čiji je scenarist njegov brat Gordy Hoffman.

Nakon Andersonove romantične komedije Pijani od ljubavi (Punch-Drunk Love, 2002.) uzima uloge u visokobudžetnim filmovima Crveni zmaj (Red Dragon, 2002.) Bretta Ratnera, 25. sat (25th Hour, 2002.) Spikea Leeja i Studengora (Cold Mountain, 2003.) Anthonya Minghelle. Iduću glavnu, naslovnu ulogu kockara tumači u manje zapaženom filmu Moćni Mahowny (Owning Mahowny, 2003.) Richarda Kwietniowskija.

Priliku života, koju je u potpunosti iskoristio, dobio je ponudom naslovne uloge u biografskoj drami Capote (2005.) redatelja Bennetta Millera o slavnom američkom piscu Trumanu Capoteu. Pored brojnih ostalih priznanja, za tu ulogu je primio nagrade Oscar, Zlatni globus i BAFTA 2006. godine.

Uslijedila je uloga glavnog negativca u blockbusteru Nemoguća misija 3 (Mission: Impossible III, 2006.). Iduće godine ostvaruje zapažene nastupe u neovisnom filmu The Savages (2007.) Tamare Jenkins, posljednjem filmu redatelja Sydneya Lumeta Dok vrag ne sazna da si mrtav (Before the Devil Knows You're Dead, 2007.) i povijesnoj biografskoj drami Rat Charlieja Wilsona (Charlie Wilson's War, 2007.) Mikea Nicholsa.

U redateljskom debiju etabliranog scenarista Charliea Kaufmana Sinegdoha, New York (Synecdoche, New York, 2008.) odigrao je glavnu ulogu. Nakon drame Sumnja (Doubt, 2008.) u kojoj je odglumio svećenika optuženog za pedofiliju, nastupio je u komediji The Boat That Rocked (2009.).

Okušao se i u redateljskoj stolici ekranizacijom kazališne drame Jack i Connie (Jack Goes Boating, 2010.) u kojoj je odglumio i glavnu ulogu. Film nije najbolje prošao te nastavlja s glumom u sportskoj drami Igra pobjednika (Moneyball, 2011.) Bennetta Millera, političkoj drami Martovske ide (The Ides of March, 2011.) Georgea Clooneya i drami o religijskom kultu The Master (2012) u kojoj opet surađuje s Andersonom.

Iste godine tumači glazbenika u drami Prekinuti kvartet (A Late Quartet, 2012.) Yarona Zilbermana. Slijedi uloga u visokobudžetnim i komercijalno uspješnim Igrama gladi: Plamen (The Hunger Games: Catching Fire, 2013.) Francisa Lawrencea, a nastupio je i nastavku Igre gladi: Šojka rugalica 1. (The Hunger Games: Mockingjay - Part 1, 2014.).

Jednu od posljednjih uloga ostvaruje u trileru Antona Corbijna Najtraženiji čovjek (A Most Wanted Man, 2014.). Zadnju filmsku ulogu (većina scena do njegove smrti je već bila snimljena) ostvario je u Igrama gladi: Šojka rugalica 2. dio.

Preminuo je od predoziranja kombinacijom droga u 46. godini života, 2. veljače 2014. u New Yorku.

Iako se, prema vlastitom priznanju, alkohola i droge odrekao u svojoj 22. godini, 2013. se na deset dana ponovno prijavio na odvikavanje kada je ponovno počeo uzimati heroin.

Posljednjih 14 godina svoga života Hoffman se nalazio u vezi s kostimografkinjom Mimi O'Donnell koju je upoznao 1999. godine dok su oboje radili na predstavi Arabia We'd All Be Kings koju je on i režirao.

Živjeli su u New Yorku te imali troje djece - sina Coopera (2003. godište) te dvije kćerke: Tallulah (2006. godište) i Willu (2008. godište). Hoffman i O'Donnell počeli su živjeti razdvojeno u jesen 2013. godine, nekoliko mjeseci prije njegove smrti.