Na današnji dan prije 110 godina, 29. kolovoza 1910. rođena je Ingrid Bergman, švedska filmska i kazališna glumica, trostruka dobitnica Oscara. Američki filmski institut proglasio ju je četvrtom najvećom ženskom glumačkom zvijezdom u povijesti.
Bergman je rođena u Stockholmu u obitelji Šveđanina Jususa Samuela Bergmana i Njemice Friedel Adler Bergman. Kad su joj bile samo tri godine, majka joj je umrla. Otac joj je preminuo kad joj je bilo trinaest.
Poslana je da živi s tetkom, koja je umrla od srčanih komplikacija samo šest mjeseci poslije. Odgojili su je druga tetka i tetak, koji su imali petero djece.
Sa 17 godina se prijavila u Kraljevsko dramsko kazalište u Stockholmu, gdje je i primljena. Tijekom prvog ljetnog raspusta, angažirao ju je švedski filmski studio, pa je napustila kraljevsko kazalište nakon samo godinu dana kako bi se mogla posvetiti filmu.
S 21 godinom, udala se za zubara, Pettera Lindströma (koji će kasnije postati neurokirurg). 20. rujna 1938. je rodila kćer, Piu Lindström.
Nakon desetak filmova u Švedskoj i jednog u Njemačkoj, Bergmanovu je angažirao holivudski producent David O. Selznick kako bi nastupila u engleskoj verziji njezina švedskog filma Intermezzo iz 1936. Film je ostvario veliki uspjeh, a Bergman je postala zvijezda.
Ono što ju je odvajalo od ostalih holivudskih ženskih zvijezda tog vremena bilo je to što nije htjela promijeniti ime, njezin prirodni izgled bez puno šminke, te to što je bila jedna od najviših glavnih glumica.
Nadarena karakterna glumica i vrlo privlačljiva, postigla veliku popularnost glumeći uz najpoznatije američke glumce u filmovima Casablanca (1942) Michaela Curtiza i Plinsko svjetlo (Gaslight, 1944) Georgea Cukora za koji je nagrađena Oscarom, pa zatim u tri filma Alfreda Hitchcocka.
Udavši se za talijanskog redatelja Roberta Rossellinija nastupala u Italiji u više njegovih filmova (Stromboli, 1949). Nagrade Oscar dobila je još za filmove Anastazija (Anastasia, 1956) Anatolea Litvaka i (za epizodnu ulogu) u filmu Umorstvo u Orijent Ekspresu (Murder on the Orient Express, 1974) Sidneyja Lumeta.
Ulogom u filmu Anastasia za koju je drugi put osvojila Oscara za najbolju glumicu, Bergman je ostvarila trijumfalan povratak. Nagradu je u njezino ime preuzeo njezin prijatelj Cary Grant. Bergman se neće javno pojaviti u Hollywoodu sve do 1958. kad je bila prezenterica na dodjeli Oscara za najbolji film.
Nakon što je osvojila svog trećeg Oscara (i prvog kao najbolja sporedna glumica) za izvedbu u filmu Ubojstvo u Orient Expressu (1974.), javno je objavila kako nagrada pripada talijanskoj glumici Valentini Cortese za film Dan za noć, zaključivši svog govor zahvale riječima, "Molim te oprosti mi, Valentina. Nisam htjela."
Posljednju ulogu odigrala u švedskom filmu Jesenja sonata (Höstsonaten, 1978) Ingmara Bergmana, za što je primila svoju sedmu nominaciju za Oscara. Film je snimljen u Norveškoj, a njezina izvedba smatra se jednom od najboljih u karijeri.
Ingrid Bergman umrla je 1982., na svoj 67. rođendan u Londonu nakon duge bitke s rakom dojke. Tijelo joj je kremirano u Švedskoj. Većina pepela je razasuta u more, dok je ostatak pokopan u Stockholmu, uz njene roditelje.
Na sprovodu je violina svirala pjesmu "As Time Goes By", temu iz Casablance, podsjećajući na njezinu najslavniju ulogu, Ilse Lund.
