Gregory Peck, miljenik žena i jedan od najboljih glumaca u povijesti

Na današnji dan prije 110 godina, 5. travnja 1916. u San Diegu, Kalifornija, rođen je proslavljeni glumac Gregory Peck.

Bio je jedan od najpopularnijih filmskih zvijezda studija 20th Century Fox, od četrdesetih do šezdesetih, a nastupao je sve do devedesetih. Jedna od njegovih najpoznatijih uloga bila je ona Atticusa Fincha u filmskoj verziji Ubiti pticu rugalicu iz 1963., za koju je dobio Oscara.

Predsjednik Lyndon Johnson dodijelio mu je Predsjedničko odličje slobode 1969. za njegov humanitarni rad. 1999. ga je Američki filmski institut proglasio 12. najvećom muškom filmskom zvijezdom svih vremena.

Eldred Gregory Peck bio je sin Gregoryja Pearla Pecka, kemičara i farmaceuta, i Bernice Mae Ayres, rođene u Missouriju. Peckov otac bio je katolik, dok se njegova majka obratila na katolicizam kad se udala.

Unatoč tome što su bili striktni katolici, Peckovi roditelji su se razveli kad mu je bilo pet godina, a njega je odgojila baka.

Peck je poslan u rimokatoličku vojnu školu u Los Angelesu kad mu je bilo 10 godina, a nakon toga u srednju školu u San Diegu. Kad je maturirao, upisao se na sveučilište San Diega kako bi popravio ocjene da bi upisao koledž po svom izboru, Berkeley.

Ubrzo se zaposlio kao vozač kamiona, a 1936. upisao se na Berkeley. Primijetio ga je učitelj glume i pomislio kako bi bio savršen za njegovu predstavu. Počeo se zanimati za glumu, a angažirao ga je Edwin Duerr, ravnatelj školskog kazališta.

Iako mu je školarina bila samo 26 dolara godišnje, Peck se i dalje borio kako bi platio, pa je morao raditi za sestrinstvo Alpha Gamma Delta kao kuhinjski pomoćnik u zamjenu za obroke. Peck će kasnije reći o Berkeleyju "da je to bilo posebno iskustvo za mene i tri najbolje godine mog života. Probudilo me i učinilo od mene čovjeka."

Nakon što je diplomirao engleski jezik na Berkelyju, Peck je izbacio ime "Eldred" i pošao u New York kako bi studirao u glumačkoj školi Neighborhood Playhouse. Često je ostajao bez novca i spavao u Central Parku.

Debitirao je na Broadwayu u komadu Emlyna Williamsa, The Morning Star 1942. Druga izvedba bila je u predstavi The Willow and I s Edwardom Pawleyjem. Izbjegao je vojnu službu u Drugom svjetskom ratu zbog ozljede leđa koju je zadobio dok je trenirao ples s Marthom Graham.

Peckov prvi film, Dani slave, objavljen je 1944. Iako su mnogi kritičari opisali Peckovu glumu kao drvenu, pet je puta bio nominiran za Oscara, od čega su četiri nominacije došle u prvih pet godina njegove filmske karijere: za Ključeve kraljevstva (1944.), Proljeće života (1946.), Džentlmenski sporazum (1947.) i Polijetanje usred dana (1949.).

Među njegovim popularnim filmovima bili su Moby Dick (1956.), Na plaži (1959.), koji je prikazao strahote nuklearnog rata, Topovi s Navaronea (1961.) i Praznik u Rimu (1953.), s Audrey Hepburn u njezinom filmskom debiju za koji je dobila Oscara.

Peck je osvojio Oscara za svoju petu nominaciju, igrajući Atticusa Fincha, odvjetnika iz vremena Velike depresije i samohranog oca, u filmskoj adaptaciji romana Harper Lee, Ubiti pticu rugalicu. Objavljen 1962. tijekom jačanja američkog pokreta za građanska prava na Jugu, bio je to Peckov najdraži film i uloga.

U osamdesetima se preselio na televiziju, gdje je nastupao u mini-serijama The Blue and the Gray, glumeći Abrahama Lincolna. Nastupio je i s Barbarom Bouchet u televizijskom filmu The Scarlet and The Black, o stvarnom rimokatoličkom svećeniku u Vatikanu koji je krijumčario Židove i druge izbjeglice od nacista tijekom Drugog svjetskog rata.

Peck se umirovio 1991. Kao i Cary Grant prije njega, Peck je proveo nekoliko zadnjih godina na putovanju oko svijeta na kojima je izvodio isječke iz svojih filmova, podsjećao se na uspomene i odgovarao na pitanja iz publike.

Što se tiče privatnog života, u listopadu 1943. Peck se oženio s Gretom Kukkonen, s kojom je dobio tri sina. Greta je odlikovana Ružom Finske, što je ekvivalent Medalji slobode.

Razveli su se 30. prosinca 1955., a ostali su u dobrim odnosima kao roditelji. Njihovi sinovi su Jonathan, Stephen i Carey Peck. Jonathan Peck, televizijski novinar, počinio je samoubojstvo 1975.

Godine 31. prosinca 1955. se oženio sa svojom drugom suprugom, Veronique Passani, pariškom novinarkom koja ga je intervjuirala 1953. prije nego što je otišao u Italiju snimati Praznik u Rimu. Pozvao ju je na ručak šest mjeseci poslije te su postali nerazdvojni. Dobili su sina Anthonyja Pecka i kćer Ceciliju Peck.

Umro je 12. lipnja 2003. u snu od kardiorespiratornog aresta, i upale pluća u dobi od 87 godina u Los Angelesu. Njegova žena, s kojom je bio 48 godina, bila je uz njega. Peck je pokopan u mauzoleju katedrale u Los Angelesu, Kalifornija. (Izvor: Wikipedia)