Bio je ikona klasičnog Hollywooda, poznat po svojoj prirodnoj, nenametljivoj glumi
Na današnji dan prije 65 godina, 13. svibnja 1961. umro je u Beverly Hillsu glasoviti filmski glumac Gary Cooper.
Pravim imenom Frank James Cooper rođen je 7. svibnja 1901. godine u Heleni, Montana, kao sin suca Vrhovnog suda Montane. Osnovnu školu polazio je u Engleskoj; poslije se školovao na Wesleyan Collegeu (poljoprivredna škola) u Montani i na Grinnell Collegeu u Iowi.
Jedno vrijeme radio je kao vodič u Yellowstoneskom nacionalnom parku i novinski karikaturist u rodnom gradu. Godine 1924. odlazi u Los Angeles, gdje se izdržava različitim poslovima, a od 1925. počinje nastupati na filmu kao kaskader, statist i sitni epizodist u brojnim filmovima, uglavnom vesternima.
Prvu veću ulogu dobiva 1926. u Goldwynovoj produkciji Dobitak Barbare Worth Henryja Kinga, sa Vilmom Banky i Ronaldom Colmanom.
Film je postigao velik uspjeh, omogućio Cooperu potpis ugovora s kompanijom Paramount i označio početak karijere jedne od najvećih hollywoodskih zvijezda svih vremena.
Utjelovljenje jakoga i smirenog junaka
Visok, naočit i šutljiv, blagog osmijeha i poštenjačkog lica, svojom je iskrenošću, odmjerenošću i hladnokrvnošću odmah naišao na odziv publike; tako je postao utjelovljenjem jakoga i smirenog junaka, tipičnog čovjeka od akcije.
Iako mu je ime vezano uglavnom uz akcione i pustolovne filmove (osobito vesterne), C. se, zbog pomalo nespretnih manira, stidljivosti i oklijevanja, krajem 30-ih i poč. 40-ih godina iskazao idealnim tumačem ulogâ momka iz susjedstva u filmovima Ernsta Lubitscha, Franka Capre i Howarda Hawksa.
Početkom 30-ih godina značajne su bile njegove uloge pripadnika Legije stranaca u kojeg se zaljubljuje pjevačica (M. Dietrich) u Maroku (1930) J. von Sternberga, te neiskusnog momka koji dospijeva među gangstere u Gradskim ulicama (1931) R. Mamouliana.
U komediji se prvi put s uspjehom okušava u Nacrtu za život (1933) E. Lubitscha, dok ga je E. Hemingway smatrao upravo idealnim tumačem svog junaka u filmu Zbogom, oružje (1932) F. Borzagea. Iz toga doba kritika posebno cijeni njegovu interpretaciju ljubavlju opsjednutog čovjeka u Peteru Ibbetsonu (1935) H. Hathawaya.
Reputacija "pravog Amerikanca"
Od sredine 30-ih godina, ne gubeći na popularnosti, počinje igrati uloge u kojima oličuje i stječe reputaciju "pravog Amerikanca". Tako, u razdoblju Rooseveltova New Deala tumači lik upornoga provincijskog poštenjačine koji svoje golemo nasljedstvo želi upotrijebiti na dobrobit siromašnih u filmu Gospodin Deeds ide u grad (1936) F. Capre.
Na samom početku II svj. rata tumači lik legendarnoga am. vojnika iz I svj. rata u Naredniku Yorku (1941) H. Hawksa, za koju je nagrađen svojim prvim Oscarom, te — nešto kasnije — pripadnika internacionalnih brigada u Španjolskome građanskom ratu u filmu Kome zvono zvoni (1943) S. Wooda.
Nakon rata, prebrodivši kraći zastoj u karijeri, u doba hladnog rata tumači odvažne i nepokolebljive junake u vesternima, tako u Zadatku kapetana Wyatta (1951) R. Walsha, u filmu Točno u podne (1952) F. Zinnemanna (za tu ulogu osvaja i drugog Oscara), Đavolovu vrtu (1954) H. Hathawaya i Vera Cruzu (1954) R. Aldricha.
Kasnije se ponovno vraća komediji osobito uspješno kao kveker u Prijateljskom uvjeravanju (1956) W. Wylera. Pred kraj života počinje igrati postarije ljude, npr. vremešnog ljubavnika A. Hepburn u Ljubavi poslijepodne (1957) B. Wildera, a zapažene su i njegove interpretacije turobnih ličnosti, kao u psihol. drami Ulica North Frederick br. 10 (1958) Ph. Dunna i u vesternu Čovjek sa Zapada (1958) A. Manna.
Pred smrt dobio je i trećega, specijalnog Oscara. Nastupio je u ukupno 97 filmova.
Cooper je umro od raka prostate, šest dana poslije 60. rođendana. Podvrgnuo se operaciji raka prostate koji se proširio na debelo crijevo, ali tada nije bilo uređaja za praćenje napretka raka koji se proširio na pluća, a na kraju i na kosti.
Cooper je bio prebolestan da bi se pojavio na dodjeli Oscara u travnju 1961. godine, pa je počasnog Oscara u njegovo ime preuzeo prijatelj James Stewart.
