Vi što odlazite, pazite kakvi se vraćate

8.8. – Ponedjeljak

BiH nema novca da cijepi krave. O tome se bez srama priča, optužuje se država za još jednu neozbiljnost. I odmahuje se rukom. Baš kao što se odmahivalo kad država nije imala novca da cijepi ljude.
Koalicija će, cijepljena protiv odgovornosti, sjesti za stol. Obećali su da neće u restoran.

9.8. – Utorak

Svaki peti stanovnik BiH živi s 250 KM mjesečno. Podaci su iz Indexa bijede. Objavom rezultata popisa stanovništva trebali smo imati detaljnije brojke kojima bismo se borili protiv tužnih podataka o sirotinji. No, mi smo takvi da ćemo i s 250 KM biti bogati samo onda ako nam je naš tor jedino mjerilo i ako je ograda oko ovaca na prvom mjestu.

10.8. – Srijeda

Kredit, koji će unormaliti barem jednu isplatu mirovina, legao je na račun. Umirovljenici će ostati jednako gladni, samo što neće glad iz prethodnog mjeseca morati prebaciti dugo u tekući.
Svi šute na revizorske izvještaje. Nitko ne trza što se državni ministar financija svako malo trznuo do Splita. Službeno. Vikendom. Tko zna, možda kredit sredimo i preko nekog splitskog đira.

11.8. – Četvrtak

Šest mjeseci. Četiri sjednice. Četiri usvojena zakona. Tri sata i petnaest minuta rada. Plaća – tajna. To su ključne riječi vezane za zastupnike u Skupštini Hercegovačko-neretvanske županije.
Zna se u kakvoj je stanju županija. Zna se u kakvoj su situaciji oni koji nisu na državnoj, županijskoj sisi. To su ljudi koje ste birali. To su ljudi koje ćete odabrati da o vašoj boljoj budućnosti mućaju tajnim brojkama motiviranim glavama. I to samo tri sata u pola godine.

12.8. – Petak

Dok se, izgleda, samo budale zamaraju brojkama nečijeg nerada, kiseli krastavci tjeraju novinare da ponavljaju brojke iseljenih mladih ljudi. Iselio je iz BiH čitav jedan grad. Ne može 3 sata i 15 minuta mozganja spasiti 150 tisuća mladih života.

13.8. – Subota

Država je kao zabrinuta jer se uvozi hrana koja je već na granici trula. Kao da je to nekome bitno. Pa ne skuplja se iz kontejnera ekstra svježe voće i povrće i tek skuhani ručak. Odavno je svima jasno da je glavni životni moto u BiH daj šta daš. Na bilo kojoj razini.

Žalosno je samo što država ne kažnjava uvoznike smeća i one koji to smeće podmeću. Njih država čak i nagrađuje. Sjetimo se samo trovanja djece u sarajevskim vrtićima. Tvrtka zadužena za hranu prehranjuje i neke državne institucije. Samo tamo nikako nikoga da otruje.

14.8. – Nedjelja

Ne zna čovjek što bi rekao nakon večeri provedene u klubu krcatom nadobudnom mladosti iz dijaspore. Toliko stajlinga, počupanih obrva i na silu mišića na jednom mjestu rijetko se viđa. Toliko promila, salivenih u dijasporsko žedno dupe bez fiskalnih računa, toliko bahatosti i pokazivanja da oni tamo zarađuju koliko mi ne možemo zaraditi i da nas sve mogu kupiti, usmrđuje zrak jednako kao naš jeftini duhan i njihovo pretjerano parfemiranje.

Nemaštovito nabildani i prebildani, raskopčani balavci, uznojeni i zapjenjeni od najskupljeg pića što ga drže, šute pred napirlitanim domaćim curicama i komuniciraju tupim pijanim pogledom plaćajući još jednu, pa još jednu, praveći se da im nije krivo što neprijavljeni konobari uduplavaju cijene naplaćujući njihovu napuhanost i želju da nas kupe.
Vi što odlazite, pazite kakvi se vraćate.