U Mostaru ni M od Mostara

7.9. – Ponedjeljak

Realizirano je skoro 50 posto reformske agende, rekao je državni premijer Denis Zvizdić nakon susreta s dužnosnicima Vijeća Europe.

Dakle, toliko bure ni zašto? Prvo se reformska agenda dugo kovala skrivena od očiju javnosti, pa kad se skovala onda su je skrivali od građana da bi se njome razbacivali kao o dokumentu koji će Bosnu i Hercegovinu okrenuti naglavačke. A kad se ovakva zemlja okrene naglavačke, onda bude normalna.

I, nakon toliko očekivanja, Zvizdić zvizne kako je pola toga realizirano, a da se nakon realizacije nije osjetilo ništa, pa ni korak unazad. Jer smo otupili na bilo kakva kretanja u BiH. Osim vani.

Isti dan još je jedan mrak skinut s očiju građana u BiH. Naime, Mostarci će od danas moći provjeriti na Internetu radi li gradska rasvjeta. Gradski oci misle valjda da se mostarski mrak ne vidi dovoljno dobro. Ili da su Mostarci lijeni i za to?

8.9. – Utorak

Korupciju i gospodarski kriminal zaustavit će zabrana zapošljavanja u javnim poduzećima, pohvalio se brzopleti Fadil Novalić pred dužnosnicima Vijeća Europe koji su došli provjeriti što to rade likovi poput federalnog premijera na reformama u BiH.

Time je Novalić priznao kako su najveći lopovi nad državnim jaslama. Naravno, nije dao definiciju kako to spriječiti. Potvrdio je samo da će se broj onih koji kradu i unazađuju ovi zemlju ograničiti. Baš kako što je ograničen plijen. Jer, sve manje je toga za pojesti iz jasala.

9.9. – Srijeda

Nakon tjedan dana potrage, pronađeno je tijelo mladića koji se utopio ispod mostarskog Starog mosta. Odmah nakon objave, svi su se pogurali da budu u vijesti i da se navedu kao pomagači.

Uvijek je tužno preko života, odnosno preko nečije smrti, lomiti koplja. No, u nas ne može drugačije. Dok su se jedna gospoda žalila kako im država ne pomaže, a oni daju sve od sebe, nitko nije vidio stvarni problem. A to je da ne postoji povjerenje u sustav niti će ga biti sve dok nema tko nesretnoj majci reći da nije njezino da uplakana prebire obalu Neretve i da netko tamo brine i radi svoj posao. No, kako je Neretva odnijela jedan život, tako je i prestala priča o sposobnostima i sustavu.

A kakav je sustav govori i intervju nekadašnjeg kritičara svega i svačega u državi. Bakir Hadžiomerović kaže kako ne radi ništa, a prima plaću. Zvuči kao lik iz svojih priča. ''Skandalozno!''

10.9. – Četvrtak

Dok se zgrožena Bosna i Hercegovina zgraža nad pismom studenta koji je napustio fakultet iako mu je ostao samo jedan ispit do diplome, vlada federacije BiH objavila je nova imena posjednuta nad državne jasle.

Koliko smo otupjeli na sve govori i činjenica da se niti jedan medij nije podigao i izanalizirao rođake u direktorskim foteljama i nadzornim odborima. A ima ih. Valjda je opet bolje da nas krade naš nego njihov.

11.9. – Petak

Dok se jedna razina države i jedan njezin dio bavio dolaskom žmiruće hrvatske predsjednice u Mostar, gdje su je dočekali pljeskom građani što nemaju vlast, telefonom je odlučeno – dižu se cijene cigareta, goriva i piva.

Hodat ćemo pješke, piti vodu i punih pluća uzdisati na još jednu odluku protiv koje ne možemo niša. Sve i da nije donesena na sjednici telefonima. Zanimljivo je da su odluku donijeli skladno dva entiteta bez ikakvih nesuglasica, kao da među njima teče med i mlijeko. Nakon što se papci kupe i postanu vlast, građani se prodaju i postanu papci.

12.9. – Subota

Pokazao se ćorkom i pucnjem u prazno još jedan glasno najavljivani sastanak Dragana Čovića i Bakira Izetbegovića, najviših likova u strankama, u državi i u slagalici kojoj uvijek fali jedna figura i jedan konačni stisak ruke.

Nije se u Mostaru ozbiljno načelno niti jedno od tri pitanja koja su pred javnost iznijeli uoči sastanka. Mlako se popričalo o državnoj vlasti, bezvoljno se spomenuo Fahrudin Radončić, čovjek koji u svojim novinama svaki dan opali šamar Izetbegoviću, stranci ili vlasti, za županiju se zaokružio još jedan datum na išaranom kalendaru. Mostar se u Mostaru nije spomenuo. Unatoč tome što je domaćin sastanka još uoči izbora govorio kako je Mostar dogovoren i da tu nema nikakvih problema sa SDA.

Istodobno, Demokratska fronta je ponovno za predsjednika izabrala predsjednika. Nitko Željku Komšiću nije stao na megdan. A on se, da bi pokazao koliko je ponizan i skroman, odlučio izbrisati svoje ime iz stranke. Željko je, budući da nema suparnika, sam za sebe Fronta. I lupa kao po diviziji.

13.9. – Nedjelja

Svečano su klepćali komentatori čitav tjedan po bh internetskim portalima mladiću koji je napustio fakultet iako mu je ostao samo jedan ispit. ''Tako se to radi'', ''Neka si im rekao'', ''Svaka čast za hrabrost'', tipkali su redom studenti o čijoj budućnosti ne misli nitko. Pa ni oni sami. Jer, dok su jednom rukom klepćali, drugom su gladili ono što je hrabri student skupio.

Krakovi hobotnice zvane stranka duboko su se zapetljali u naše društvo, a dok za katedrama sjede podobni profesori, u klupama su kukavice koje u startu žele predati život nekome drugome u ruke. Samo je problem što je tjedan počeo obećanjem da neće više biti mjesta na državnim jaslama. Onda se tek sad počelo uzalud studirati.