Tko dobro radi za državu u ovom trenutku

7.4. – Ponedjeljak

Tradicionalno uoči mostarskog Sajma gospodarstva, zahvaljujući kojem se pokupi plastično ruglo uz cestu i zahvaljujući kojem shvatimo što znače vozila s rotacijama među običnim smrtnicima, šalju se političke poruke.

Iz Mostara je poručeno kako Hrvatska neće uvoditi sankcije Miloradu Dodiku. Zna valjda hrvatski premijer Andrej Plenković da je uz ionako gadnu granicu gadno imati još ljuće susjede i da sankcije ne znače ništa jer je ustvari Dodik uveo sankcije državi koja mu ništa ne može.

Dragan Čović, važniji od Sajma, poručio je, nakon što je rekao da Dodik ne radi stvari koje bi trebao, kako nije dobro ni ono Bošnjaci rade u ovom trenutku.

Očito je, preočito, da svi sa svim drže fige i da nitko nema hrabrosti sjesti za stol i vratiti ovu zemlju na neke postavke na kojima bi funkcionirala normalno. Ako to ova zemlja zna.

Odjekuje eho pokušaja priče o izbornom zakonu. Neće, kažu oni kojih se puno pita, moći. Teško se jednoj strani odreći da u rukama ima mogućnost preglasavanja.

Šlag na tortu nebuloza u zemlji prosut će student koji je dobio poriv da naslika direktora Elektroprivrede RS i da mu pokloni tu sliku uz salve hvalospjeva. Jadni smo mi kakva nam je inspiracija.

8.4. – Utorak

Licemjerje sipa sa svih strana. SDA, koja je rekla kako pregovora s Dodikom nema, brani svojeg izaslanika u Vijeću naroda RS, koji je rekao kako SIPA i policija RS trebaju pucati jedni na druge. Dok svako malo skoče na neka prošla pucanja kao hipiji za mir, sada im pucanje ne bi smetalo.

Koristi to entitet koji ne uspijeva zabraniti akcije SIPA-e na svom teritoriju, pa poručuju kako su sve aktivnosti usmjerene na to ne bi li se izazvao kakav incident. Za to vrijeme huškači uživaju u svojim bježanjima od institucija i od stvarnosti.

Članovi Predsjedništva BiH, ta nebitna cirkuska trojka, opet nam je osvjetlala obraz pred Europom. Posvađali su se pred europskom predstavnicom za vanjsku i sigurnosnu politiku.

Željka Cvijanović poručila je pak kako Federacija radi na tome da se odcijepi od BiH. U dosadašnjoj krizi ova izjava je možda u prednosti za titulu najvećeg lupetanja.

Otvoren je mostarski Sajam. Uz gospodarstvo, najspominjanija riječ je Čović jer nema tko ga nije pozdravio. Kao da je najvažniji gospodarstvenik. I kao da nije.

Sajam je uvijek pokazatelj političkih odnosa u BiH. Milorada Dodika nije bilo. Elmedina Konakovića isto. U prikrajku je stajao Jerko Ivanković Lijanović. Nekad je bio u prvome redu.

9.4. – Srijeda

Nižu se nove osude Dodikova ponašanja. Preslabi su aduti na koje je čelnik Republike Srpske računao. Sreća po njega pa je i država preslaba i što se ne hapsi riječima.

Najvažniji federalni partneri, Dragan Čović i Nermin Nikšić, sjeli su u Mostaru i nisu govorili o onome što su svi očekivali. Uoči sastanka Nikšić je rekao da bošnjačke stranke ne mogu više popuštati, misleći pri tome na izborni zakon. Čović je nakon sastanka rekao da izborni zakon predstavlja temelj za funkcioniranje države.

A onda je palo nešto važno. Ispričao se Nikšić Čoviću za preglasavanje. To je nešto što se rijetko čuje u političkom blatu ove zemlje. Zakon o plinovodu je donesen pod pritiskom i Čović je, kaže Nikšić, to razumio.

Zato ćemo gledati donošenje novog zakona u kojem će biti onako kako kažu oni o kojima povisi Južna plinska interkonekcija. Od Hrvatske i hrvatskih županija.

U tom puštanju novog plina, zaboravljena je nova koalicija na državnoj razini. Kad će sastanak, ne zna se. Možda poslije izbora.

Zaratile su Amerike i Kina. Nema više jeftinog svijeta. Samo jeftinih života.

10.4. – Četvrtak

Nešto se čudno događa. Iz Republike Srpske dolaze malo drugačije melodije od onih koje smo slušali i koje su nam dosadile proteklih tjedana. Milorad Dodik i Radovan Višković, bjegunci od nečega što ih ne lovi, poručili su kako žele sjesti za stol i razgovarati. Dodik je čak, mrtav-hladan, poručio kako je spreman zamrznuti donesene zakone u Narodnoj skupštini RS.

Razgovora neće biti, poručila je Trojka. HDZ ne smije ništa reći. Sve što kaže, može se upotrijebiti protiv njega.

11.4. – Petak

Republika Srpska još je jednom pokazala od šake do lakta državi. Dug kojeg je napravio taj entitet a zbog kojeg državi prijeti blokada neba platit će BHANSA, a onda će netko namiriti dug i sve će se zavrtjeti u još jednom papirologiji. Naravno, taj dug neće biti namiren iz džepova onih koji donose odluke. Glasačima bi trebalo dijeliti digitrone.

Turskoj se ne sviđa predstava u Sarajevu, koje su navikli iznajmljivati za potrebe predizbornih skupova svoga sultana, pa je pisala ministarstvu vanjskih poslova da se riješi to što se trebalo prikazivati na kazališnim daskama.

U sve se uključio i poznati kazališni stručnjak Zukan Helez koji je poručio kako ne treba ljutiti Tursku.

Nije nitko pitao što je s notama koje je BiH slala Turskoj zbog mađioničarske predstave bjegunca patriote pred presudom za ratni zločin.

12.4. – Subota

Licemjeri opet puštaju dimne zavjese. Posvađano Predsjedništvo BiH cereka se pred turskim sultanom i zaboravlja na nedavnu svađu. Zaboravlja i dama u Predsjedništvu kako su nedavno iz njezina entiteta napali ministra vanjskih poslova BiH što nije Turke pitao što je sa Sakibom Mahmuljinom pa je o ona zaboravila pitati gdje je i tko je onaj o kojem smiju govoriti samo sebi u bradu.

Milorad Dodik ponovno je prešao granicu BiH. Što li misle oni koji trube kako su institucije države pokazale ozbiljnost?

13.4. – Nedjelja

Država nema odgovor kako se granica preskače unatoč potjernici. Država ne zna da joj se ionako nikakav ugled urušava i da je poruka svima onima koje bi država mogla progoniti da imaju pravo nekoliko mjeseci je ismijavati.

Mjesecima se već vrtimo u cirkusu i preskačemo poput konopca nos države za koju je vuče Dodik. Do tada, odgovore o životu nitko ne daje. Dovoljno je da samo netko na našu zabrinutost odmahne rukom i kaže da je to nečije političko podmetanje pa da nam začepi usta i polomi upitnike.

Uskličnike smo odavno polomili. Ostaju nam još samo tri točke…