Tjedan mačke i miševa

8.7. - Ponedjeljak

Da je svaki dolazak Erdogana u Bosnu i Hercegovinu iznajmljivanje države, pokazali su i tjelohranitelji koji su, kao kakvi razbijači u kafanu, ušli u amanet-prćiju.

Nakon što je iznajmio Sarajevo za izbore u Turskoj, došao je opet zauzeti stranu. Tjelohranitelje tužibabska politika nije osudila. Ponižavanje graničara zemlje nije uplitanje u unutarnje stvari.

''Kako sada stvari stoje, Aluminij se gasi prve minute srijede'', rekao je direktor Aluminija Dražen Pandža nakon što su propali pregovori Glencorea i Vlade Federacije oko preuzimanja Aluminija.

Bio je to loš početak tjedna i Aluminijev početak kraja

9.7. - Utorak

Puštene su suze za Aluminij. Papiri o pripremi za gašenje od prije nekoliko dana našli su se na stolovima. Još jednom, po tko zna koji put, sada samo puno ozbiljnije, krenulo je gledanje u sat.

Radnici su blokirali prometnicu. Traže obraćanje vrha i vrhova. Dobivaju mlake odgovore nižih razina vlasti koje jedva da funkcioniraju. Radnici odlaze s ceste. U tvornici shvaćaju da će biti na cesti. Traže odgovore i dogovor gdje prosvjedovati.

Ovog puta policija ih sklanja. Ide se na brojanje. Kasno i tiho dolazi glas iz Bihaća da se nema više što uraditi.

Ispod radara prolazi zločesto plasirana vijest da su bivši branitelji Armije BiH spremni obračunati se s radnicima Aluminija. Neće, naravno, udruženja to osuditi. Dan je to kad se svi prave gluhi.

Neretva nije za kupanje. Vijest ponavljana iz godine u godinu, koju nitko ne želi čuti. Da se skokovi ne bi prestali brojati i da se slažemo da smo čisti.

10.7. – Srijeda

Živio je Aluminij četiri minute iza ponoći. Tri minute duže nego su rekli. Ugašen je div, kako su ga po potrebi zvali.

Radnici traže odgovore. Dobivaju termin za sastanak.

S jedne strane muk, s druge strane salve bijesa. A onda pada neviđeni potez. Kantonalna vlada nije održala sjednicu zbog gašenja tvornice. U znak podrške.. Umjesto da je, kao svaka normalna vlada, zasjedala i donijela službenu brigu, a ne službeno -  još jedno - nerađenje ničega.

11.7. - Četvrtak

Počelo je igrom mačke i miša. I potrajat će čitav dan. Umjesto dogovorenog sastanka u Središnjici, čelnik HDZ-a BiH Dragan Čović sastanak premješta u Aluminij. Radnici ne žele u mrak tvornice. Slijedi premještanje lokacije za pregovore. Mostarskim ulicama odjekuje ono što se rijetko moglo čuti tako uglas iz toliko grla. Policija stoji između pitanja i odgovora. Ovih zadnjih nema.

Odgovor nisu dobili ni novinari pred kapijom. Izabrana je jedna televizija da kaže najvažniju stvar. Oni koji čekaju odgovore opet ih, bezobrazno, ne dobivaju.

Nakon zaboravljenog Budimira, nevin je i nikad zaboravljeni Lijanović.

12.7. – Petak

Krovna institucija u Hrvata tek nakon ugašene tvornice dobiva odjel za gospodarstvo. O najavama gašenja tvornice, nisu željeli govoriti.

HDZ BiH je raspravljao o fiskalnoj politici, a ministrica financija i dopremijerka progovorila je o tvornici. Napokon. Progovorio je i Novalić, ali nije spominjao sjednicu koja je radnicima, nespretno, obećana.

U Mostaru se ipak dogodila tiha pobjeda. Buna bi trebala ostati Buna. Gradonačelnik Bešlić je zadovoljan što se trenutno događa s Uborkom i smećem. Grad bi, ako je bunt doveo do nevidljivog poboljšanja, trebao više slušati ljude a ne vapaje i kritike proglašavati politikom protiv svoje - doduše, potrošene - politike. Ulice i dalje ne vide metle. Mostarci i dalje frljacaju.

13.7. – Subota

Očišćeno. Nije očišćeno. Zakuhalo se i oko zaboravljenog spomenika u Mostaru. Pitanje je, čini se, tko je od onih što se kunu u najveću ljubav očistio ''Partizu'', a tko je pomeo novac.

14.7. – Nedjelja

Norvežanin na odmoru čisti Mostar na odmoru.

Najavljeni su novi razgovori s Čovićem u Aluminiju o Aluminiju.

Novinari će biti na kapiji.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.