Sve njihove ljubavi su ružne

9.12. – Ponedjeljak

Policija je u Mostaru razbila prosvjednike i deblokirala deponiju koja je ostala bez dozvole za rad. Omogućila je tako policija, koja je simbol polurada i dokaz nemogućnosti dogovora onih koji glume da se dogovaraju, da se još jednom prijeđe preko papira i progleda kroz prste svima osim onima koji kroz prste nisu htjeli gledati.

Iako su se pozivali na odluke viših razina, policija se ponašala prizemno pa je u obavljanju svojeg posla spriječen fizički i novinar. Zaboravila je očito policija tko je bio uz njih kad su oni prosvjedovali u svom toru za prosvjedovanje iz kojeg ih nitko ne bi čuo da nije upravo novinara.

10.12. – Utorak

Komšić je zabranio da BiH službeno nazoči dodjeli Nobelove nagrade Peteru Handkeu. Zemlja, kojoj je nedavno rečeno kako ne čita i ako čita da ne razumije šta čita, je na nogama. Stvarni život ponovno je zanemaren a beskrajne tlapnje onih koji skupljaju ponovno bodove na kostima odzvanja eterom.

Odzvanja nebom i vijest koliko je koštala zabava povodom preuzimanja kontrole zračnog prometa. U BiH je, unatoč tome, ipak najglasnija šutnja.

11.12. – Srijeda

Koliko je nekome stalo da se riješi mostarski jad sa smećem govori i činjenica da se nitko s viših razina vlasti nije pojavio na sastanku nakon blokade i deblokade.

Koliko smo nitko i ništa govori i podatak da Google nije bilježio što se to pretražuje u BiH pa smo izostavljeni iz godišnje analize što građani guglaju.

Ponovno se šuška o vlasti. Dodik je preuzeo Čovićevu ulogu iznošenja optimizma i datuma, a SBB i Radončić tiho spominju kako razmišljaju o ulasku u vlast. I razmislit će...

12.12. – Četvrtak

Ponovno se javila policija u Mostaru i rekla kako će ozbiljno odgovoriti na prozivke oko svojeg djelovanja na mostarskoj deponiji. Trebala bi možda i radom odgovoriti na sav onaj nerad zbog kojih ih se proziva na ulicama nepometenog grada.

Budućem predsjedatelju Vijeća ministara Zoranu Tegeltiji ne smeta zastava Republike BiH nad glavom dok razgovara s Bakirom Izetbegovićem koji još nije otkrio imena budućih ministara.

Dragan Čović i Izetbegović potvrdili su javnosti kako se ne mogu dogovoriti oko Mostara. S druge strane, Čović je najavio kako će se rekonstruirati vlast u Federaciji i brisati pojedina ministarstva. Vrijeme je, što bi rekla federalna ministrica Jelka Milićević u nespretnoj poruci Aluminiju, pred nama.

13.12. – Petak

Pala je vlada u Kantonu Sarajevo. Tko nije vjerovao, sad mu je jasno zašto se sve u zemlji odvijali tako sporo, zašto se kočilo tamo gdje se nije moralo i zašto smo čekali sve ove mjesece da se pomaknemo s mjesta. Kanton, koji je izgubljen nakon 30 godina, vraćen je ponovno u ruke onih koji ga smatraju najvažnijim dijelom države dok se kunu u nju cijelu i njezinu cijelu blagajnu.

Željko Komšić, Izetbegovićev igrač, dobiva poruke razočaranog građanstva o tome kako je ponovno prodao obraz. Fahrudin Radončić, dobiva manje poruka, ali je i on pregazio sve izgovoreno i preostaje mu samo, ako je dosljedan, da se baci s tornja jer se bacio u vlast.

Svjedočimo još jednom gaženju principa i gutamo dokaze kako je biračima još jednom podvaljena šarena laža zbog koje se upiralo prstom u obraz. Onima koji su ipak s dvije noge na zemlji, jasno je da je Komšić morao u ključnom trenutku vratiti uslugu stranci koja je njegov izbor u Predsjedništvo pratila više nego izbor svojeg kandidata.

U BiH se politika može definirati valjanjem po krevetu a vladari i birači na osobe bez kičme i onoga što visi pod kičmom. Njihove ljubavi, odgledali smo to stotinama puta, smiješne su i ružne.

14.12. – Subota

Procurila su sva imena budućih ministara na državnoj razini. Komšić i Radončić pravdaju se javnosti zašto su zagrlili stranku protiv koje su galamili kad je trebalo i zašto su zažmirili pred liderom SDA o kojem nisu birali riječi.

Padaju teške riječi na račun Komšića i Radončića, ali začudio niti jedna protiv Izetbegovića. Valjda je njegovom stranačkom članstvu i glasačima sasvim u redu da koaliraju s likovima koji su ih pljuvali kako malo tko pljune u BiH.

15.12. – Nedjelja

Migrante više nitko ne spominje. Izetbegović brani Komšića i prosipa se busanjem u prsa govoreći o ratu. Pita druge gdje su bili dok je Komšić ratovao. Sebe ne pita.

Ponizio je i svoje članove u Mostaru rekavši da nisu u stanju naći rješenje. Kad priča o HDZ-u kaže kako je to kao da ga boli zub, a u stvari ga boli neka stvar. Puno klimavija.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.