Sol na ranu, biber na referendum i šutnja nad tri male smrti

12.9. – Ponedjeljak

Čuvari svetišta otkrili su lažni med. Dakle, u svetištu je nešto drugo sveto. Baš kao što se nešto drugo igra u međužupanijskog nogometnoj ligi, a nije do kraja nogomet. To da se linijski sudac i golman zamijene u poluvremenu, a da delegat u rubrici za nepravilnosti ne napiše ništa, može se dogoditi u totalno nepravilnoj državi.
Hrvati iz BiH su odabrali svoje predstavnike u hrvatskom Saboru. Potom su se podijelili u odabiru pobjednika i razmijenili optužbe tko je kome krao glasove i zašto. Njih trojicu ćemo zaboraviti, čim se uhvatimo posla oko odabira naših lokalnih moćnika. Naravno, tamo gdje ima izbora.

13.9. – Utorak

Tri krika javila su se iz mostarske bolnice. Pokušala su tri života živjeti u zemlji apsurda. Nisu uspjela. Roditeljima nikad ništa neće moći dati odgovor. To je pitanje na koje će i najveće riječi biti prazne. No, nedovoljno je bilo jasnih riječi, ali i djela iz bolnice, pogotovo jer su smrti troje beba crnu brojku popele na 13 od početka prošle godine. Tužno je kako bez riječi prolazi život u BiH i kako se bez riječi gasi. Tužno je kako bez glasa odlazimo. Veliki jednako kao mali.

14.9. – Srijeda

Napad s leđa u vinogradu potukao je po čitanosti puno važnijih stvari, a pogotovo je nadskočio vijest o prijedlogu zakona o mirovinskom i zdravstvenom osiguranju. Čak mu je i naslov bio prilagođen guglanju. Očito je da se sve manje ljudi nada da će dogurati do mirovine i da ih sve manje zanima domaći mirovinski sustav. Dovoljno je čuti da mirovine kasne jednako kao prošli mjesec i da se zadužujemo da nam starci ne bi naglo umrli od gladi. Puštamo ih da se ugase u neimaštini. Ni te vijesti se ne čitaju. Osim ako je kašnjenje mirovine ubilo starca u kontejneru tako štu ga je prikliještio poklopac. Inače ne bi.

15.9. – Četvrtak

Igre na sreću opet su utvrdile pukotinu na koalicijskom srcu. Sjednica Doma naroda je prekinuta. Više sreće drugi put.
A sreće su imali hercegovački školarci, kojima je pod još uvijek nedovoljno razriješenim okolnostima, odgođena nastava. Zbog još uvijek nerazriješene vrućine. Djeca su ipak žedna znanja. Većina ih žedna i ostane.

16.9. – Petak

Radni tjedan je prošao radno. Onima koji gase i onima koji pale. Naime, Fabrika duhana Mostar, još jedan duh na ulicama Mostara, gorio je veći dio ovog tjedna. Vatrogasci su gasili, a politika se pitala zašto to tamo gori. Pa se opet ugrijalo licemjerje. U predizbornim galamama uvijek se upiru prsti u one druge, a ogledalo se izbjegava. Jer, svi koji se šamaraju priopćenjima, sa svim mogućih strana razina i visina, bili su jednom komad vlasti. I tad je gorjelo. Možda bez dima, ali je smrdilo.

17.9. – Subota

7 od 9 - Ustavni sud rekao je svoje. Milorad Dodik ponovio je svoje. Još jedna epizoda u ponavljanoj stvarnosti Bosne i Hercegovine spremna je. Zveckalo se oružjem ne tako davno na zadanu temu. Sad se lupka olovkama i čeka da netko veći od nas samih kaže da nismo normalni. Opet.
Žalosno je, s druge strane, što se taj isti sud, kojeg se diže u nebesa, nitko ne šljivi ni dva posto čak 89 puta. Ako ćemo hapsit, hapsimo. Pa da biramo.

18.9. – Nedjelja

Dok male stranke upozoravaju da im velike već sada kradu glasove, sve oči uprte su u donedavne djelitelje soli za stolom u sarajevskom restoranu. Ni Dodik ni Izetbegović nisu jedan drugome tada uspjeli staviti soli na rep, ali jesu na rane. Potom su zabiberili jednu od najozbiljnijih predizbornih kampanja u BiH. Iz koje će im se valjati izvući. A i nama.