Sile u Mostaru, mahanje ikonom i vrh dna
14.12. – Ponedjeljak
Kako to obično biva, vrh stranke šuti o važnim pitanjima nakon važne sjednice. Tako smo ostali uskraćeni za stav SDA o optužnici protiv obavještajca s tajnom diplomom i ministra sigurnosti nesigurne zemlje. Ostalo je nejasno i zašto je premijer Federacije napustio sjednicu stranke.
Milorad Dodik podijelio je medicinski savjet građanima, a onda je lekciju iz medicine njemu održao Željko Komšić. A svima skupa, lekciju o nediranju u RS održao je Aleksandar Vučić.
Nakon potresa u pravosuđu, nitko ne reagira na pismo u kojem bivša potpredsjednica obezglavljenog Sudskog i tužiteljskog vijeća detaljno opisuje tko je to prljav u sustavu koji se ne čisti.
O BiH je progovorio i novi američki predsjednik. Novi predsjednik, stara priča o kretanju naprijed zemlje koja ne mrda s mjesta. Osim unazad.
15.12. – Utorak
Dok se natežemo oko sapuna i parfema još smo jednom ostali blatnjavi. Naime, BiH nije našla zajednički jezik koji bi isplazila pred ruskim ministrom vanjskih poslova, čovjekom koji desetljeće i pol obilazi svijet i svima daje do znanja što je to Rusija.
Šefik Džaferović i Željko Komšić odlučili su da će dio vanjske politike BiH biti ljut zbog zastave. Onda će se patriotizam raspasti jer će Sergeja Lavrova primiti Bisera Turković.
Bijelu zastavu podigao je Milan Tegeltija rekavši da napušta vrh pravosuđa. Vrh je ionako bio tup.
Nitko se ne trese zbog optužnica u vrhu Federacije. Respiratori padaju u zaborav.
16.12. – Srijeda
Nakon što smo odmahali zastavom države, koja ionako u puno institucija stoji naopako u čast valjda naše napakosti, kreće mahanje ikonom.
Naime, dar Milorada Dodik Sergeju Lavrovu prerastao je u pravi skandal. Darežljivac je, čini se, Rusu darivao ikonu koja je nestala iz Ukrajine. Ukrajina je pisala pismo. Odgovor se čeka.
Čeka se i obrazloženje zašto je Rusija trznula BiH s manjom isporukom plina. Jasno je da, bio razlog kakav bio, da je to pokazalo čiji je ventil važniji i jači.
Javio se i slučajni prolaznik. Zlato Lagumdžija, u prolazu je rekao kako će se sve ovo raspasti. Kao da on nije jedan od onih koji su lomili noge nestabilnoj zemlji.
A onda, kao šlag na kraju, dolazi potvrda da smo na vrhu dna. Najbolje smo siromašni od svih.
17.12. – Četvrtak
Inzko, koji je zaboravio čestitati Mostaru finale u izboru za prijestolnicu kulture 2024., obišao je Mostar ali je dobio odbijenicu kod Srba. Ne žele se sastati s njim pa je visoki predstavnik rekao da ne želi imati više ništa s njima.
Država se ne može dogovoriti o novom posuđivanju novca od MMF-a. Repriza je to glupiranja kakvih smo se već nagledali jer nakon svakog natezanju usijane glave natrpaju džepove a građani novi kredit koji vraćaju.
U Mostar je došao i Željko Komšić u društvu savjetnika koji misli da je Mostar u Bosni. I to u malom. Komšića nije kao u Bugojnu dočekalo malo meze na salveti nego ljudi koji su donedavno psovali sve po spisku onim glavonjama za koje ne vrijede epidemiološke mjere. Poželjeli su ljudi u narančastom malo biti veliki pa ih se petstotinjak naguralo oko možda jedinog čovjeka u BiH koji ne smije baš svugdje doći. A tvrdi da smije.
A onda je zablistao savjetnik i otkrio plan za Mostar. Izlanuo se, nimalo savjetnički, da su DF i SDA sklopili dogovor s ljevicom oko biračkih mjesta.
Bakir Izetbemgović otkrio je veliku stranačku tajnu. Denis Zvizdić neće dobiti nogu. Osmica će ostati prvi obavještajac iako ga lijepe optužnicama, a Vlade Federacije BiH ćemo se načekati. Ja, i?
18.12. - Petak
Gospođa ministrica, u pauzi od vanjskih poslova došla se u Mostar zabaviti unutarnjim. Pokazala je pri tom kako nemamo sreće s automobilima ministara vanjskih poslova. Malo se tko sjeća kako smo Svena Alkalaja uhvatili kako polugol i mokar ulazi u službeni automobil parkiran na sred plaže.
Tako je i ministrica Turković naložila vozaču da se parkira na kaldrmu mostarskog Starog grada i odveze je najbliže Mostu što može.
Tužiteljstvo je formiralo predmet oko Dodikove ikone. Dodik, mudro, da ne bi morao puno govoriti, koristi isprobanu taktiku. Odjednom je netko virusno sumnjiv bio u njegovoj blizini pa darežljivac mora u samoizolaciju i u duboku šutnju.
19.12. – Subota
Mostar šuti. Grad koji nije 12 godina birao, isto je toliko šutio pa mu predizborna šutnja dođe kao običan dan pod zubatim suncem. Mostar ionako ne osjeti više kada ga grizu.
20.12. – Nedjelja
Birao je Mostar nakon 12 godina. Grad koji je tonuo u nevladanju, nije se pretrgao u traženju boljeg sutra u kockicama ispred imena. Izlaznost je pokazala kako je teško nakon ljuljanja do apolitičnog snivanja probuditi glasače koji se uporno prepuštaju mantri da su svi oni isti.
Slušalo se u izbornom danu puno strahova jednih od drugih. Plašili su se glasači da će nevidljive sile odnijeti grad negdje u nepoznato a onda su, nakon što je pala aplikacija SDA, rezultati pokazali da Mostar nije odnesen nikud.
Nastavlja se epizoda čiji se scenarij kiselio u ladicama dogovaranja 12 godina. Slijedi razvlačenje, svojatanje, nagovaranje na prelaske u tabore, kupovina i prodaja. Vrijeme će teći i svaki upitnik slamat će ruke prije nego se dignu u zrak.
Posla je puno. Valjda se među odabranima našlo i nešto radnika.
