Predznak je dobar znak

29.10. – Ponedjeljak

Dok najmoćnija žena na svijetu skrušeno najavljuje povlačenje, naši umišljeni moćnici svim se silama grčevito drže i za najmanju slamku sve dok ta slamka viri iz jasli s neke od razina.

Uljuljane narode nakon postizbornih kaosa uveselio je županijski ministar koji je na sjednicu skupštine došao u dresu reprezentacije BiH. Upisao se, kaže, kao desni bek u knjige najvažnije sporedne stvari na svijetu.

No, pogriješio je kad se upisivao u najvažniju stvar u ovoj trokutastoj nemani. Ministar je malo bio Srbin, malo Hrvat, pa sada zapinje u situ kroz koje se siju predznaci i ugrožava broj mandata stranci.

30.10. – Utorak

Živ je. Željko Komšić nakon nekoliko dana šutnje poslao je pismo dužnosnicima Europske unije u kojem govori kako Hrvatska napada BiH i kako Hrvati u Bosni i Hercegovini bezveze dižu pompu kada je u pitanju njegov izbor u Predsjedništvo.

I dok se analizira Komšićevo pisanje, pala je i prva službena odbijenica članu Predsjedništva. Službeno je izglasano da Komšić nije dobrodošao u Žepče. Vjerojatno ni njemu ni Žepčacima ova odluka neće teško pasti niti utjecati na njihove živote.

A na čije su živote utjecale dvije pljačke brze pošte u Mostaru u roku od samo 24 sata, ne zna se. Dok se diže buna zbog policije u Sarajevu, u Mostaru sve miruje. I potraga za policijskim ravnateljem, i policija, i bunt građana zbog (ne)sigurnosti. Aktivni su samo oni koje nitko kao ne lovi.

31.10. – Srijeda

Javio se Valentin Inzko. Kaže da mu je žao. Žao nije Središnjem izbornom povjerenstvu koje se, kao ni nitko u ovoj zemlji, ne može dogovoriti koji popis vrijedi za izbor u Dom naroda.

Neki će mozgovi kasnije reći kako su popis iz 2013. ''htjeli oni kojima je bilo važno legalizirati postratno stanje u BiH''.

Čini se, ako je vjerovati mozgovima, da je najbolje da se mi u BiH pretvaramo da se ništa nije dogodilo od popisa iz '91 - Ni da smo se ubijali, ni da smo se raseljavali i iseljavali kao ni da samo bili pismeniji negoli na zadnjem popisu.

Mozga i mozgova svakako manje imamo.

1.11. – Četvrtak

Dok se neki u BiH prisjećaju mrtvih, žive nas zakopavaju vijestima o javnim nabavkama. Kupljeno je toliko službenih automobila da se čini da oni, koji potpisuju tendere, misle da nikada neće biti među onima kojima se na današnji dan pale svijeće.

Bogovi u službenim automobilima živjet će, uvjereni su, vječno. 

2.11. – Petak

Sprdnja s izjašnjavanjem o pripadnosti jednom narodu radi fotelje ne prestaje. Tako se i mladež uključila u mijenjanje predznaka za fotelju.

Predznak je, dakle, znak da u ovoj zemlji ništa nije sveto pa ni ono što je u ovoj zemlji najsvetije. Dokaz da smo nisko pali je to da se i vlastiti tor prodaje za meko pod dupetom i da je vitalni nacionalni interes ipak samo jedan obični interes.

3.11. – Subota

Kako može u ovoj zemlji sve i svašta, tako može i ''The West Australian'' biti austrijski list a siromašni Vareš potresen zlatnom groznicom.

Taj gradić zarobljen u slijepom crijevu zarobljene BiH trese samo nadolazeća studen i monstruozna sječa šuma a da će Vareš i BiH imati koristi od zlata ravno je tvrdnji novina da su Austrija i Australija isto.

4.11. – Nedjelja

BiH svake godine izgubi jedan srednji grad, kažu neka nova izvješća. Uskoro će točke i točkice na karti služiti samo da prevaranti i dalje mogu naplaćivati put i odvojeni život.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.