Pravna država ne radi vikendom

10.3. – Ponedjeljak

Nije valjda netko mislio da će se Milorad Dodik pojaviti pred Tužiteljstvom BiH, kojeg je gumicom obrisao iz svojeg entiteta, kako bi odgovorio na pitanje osjeća li se krivim zbog tjeranja države iz države.

Za to vrijeme, stižu jezikove juhe čak i od onih kojima se pokušao Dodik dodvoriti i uvući i koje je Donald Trump, u kojeg se Dodik kune, postavio da upravljaju svijetom. Čak i onim za koje nikad nisu čuli.

Zabrinuo se i NATO pa je prvi čovjek te organizacije došao u Sarajevo i istrpio trojku u Predsjedništvu u koja se posvađala pred njim ponavljajući papagajski kako ne žele vakuum u BiH.

Djeca u Predsjedništvu posvađala su se i oko proračuna pa su se dva člana Predsjedništva, koja se bore za isti narod, zainatila o odbila prihvatiti predloženi proračun. Ovdje se ne zna tko kome vodu nagoni na mlin niti tko pije. Zna se tko plaća.

11.3. – Utorak

Tko god progovori o BiH, kaže da je ovo najveća kriza do sada. Kriziramo, poput dobro čuvanog narkomana ovisnog o milostinji stranaca, već trideset godina i samo kad nam se dobro pogleda u oči, vidi se da nema ništa od nas.

Svi se kao nešto bore da se država spasi i da se elementi koji je urušavaju slože negdje drugdje a onda osvane najava da je hitna sjednica Doma naroda zakazana tek u travnju. Stvarno se žurimo popravljati zemlju.

Dodik pravi novi dvokorak. Mijenja se ustav i donose novi zakoni koji još dalje guraju BiH od sebe.

Stiže strana vojska. Oni koji galame o neovisnosti zemlje, o snazi i prkosu, navijaju za strane čizme da čuvaju mir kojeg mi nikad nismo znali očuvati. Plješćemo drugima da nas brane od nas samih.

Dragan Čović, kojem zamjeraju da šuti oko svega Miloradovog, kaže kako usijane glave ne smiju destabilizirati BiH. Usijane glave su opet ljude jer ne znaju na koga je mislio Čović.

Poplave opet prijete. Nikako da iz vode isplivaju istrage tužiteljstva o kamenolomu i točni podaci o trošenju novca. Narod kaže da se donacije vrlo dobro kradu. Samo narod nitko ne sluša.

12.3. – Srijeda

''Neće mene nitko privesti'', zagalamio je Milorad Dodik, vidno drugačiji nego prije svih vratolomija koje je izveo u ime entiteta da bi oprao svoje.

Saznali samo da je Dodiku rođendan i time je postao još važniji klaun u ovoj zemlji kojom vladaju klaunovi. Za čestitku je dobio potvrdu da mora biti priveden ako se ne odazove državi koju je izbrisao iz svega iz čega je mogao osim iz dijeljenja novca.

Potom su zastupnici pozvani da ne propuste povijesni trenutak i da se ujedine oko novog ustava u kojem će se napraviti još jedan iskorak prema neizvjesnosti.

Čović je napokon jasno rekao da se odluka o Dodikovu privođenju mora ispoštovati. Nekima ni to nije dovoljno odricanje od partnera kao što nekima nikada do ušiju nije došlo to da Čović ne želi treći entitet. Možda jer za njega u njemu ne bi bilo toliko mjesta.

Eter puca po šavovima od silnih stručnjaka koji brane zemlju i znaju sve o boljem životu i boljem uređenju. Znaju sve i o sljedećim potezima policije i pravosuđa, samo ne znaju što će učiniti Trump.

Oglašavaju se Rusi, puše se u Dodikove svijeće i u hladan jogurt, spominju se pune i prazne puške.

Nitko ne spominje takve glave.

13.3. – Četvrtak

Dok se šalju pisma Trumpu da se uvjeri u Dodikovu pravednost, Dodikova vlast posuđuje novac kako bi financijski pogurali zdravstvo. To će vratiti oni koji trebaju vjerovati u ispravnost politike koja iz skupštine istjeruje sve koji se ne slažu s njima.

Zasjenila je politička kriza i život onih  koji su ostali u mokrim sjenama nemara nakon poplava. Mjesecima već regionalna cesta u izvješćima o stanju na cestama stoji službeno zatvorena. U stvarnosti, ljudi je koriste jer nemaju drugu, u nekoj drugoj stvarnosti odgovorni ne nalaze odgovore na blokiranu cestu. Niti ih tko pita.

Rusija i Ukrajina bi kao mir. Amerika bi glumila ulogu pomiritelja. Europa se kao brine za BiH. Za BiH se brine kofol i Aleksandar Vučić koji na studente udara lažnim studentima, državnim traktorima i panikama da se sprema nešto veliko i veće.

14.3. – Petak

Rekao je Čović napokon kako je Dodik pretjerao te da mu je osobno rekao da mora stati. Rekao je i da se odluke pravosuđa, ma kakvo ono bilo, moraju poštivati. Valjda je to sad dovoljno od Čovića za Dodika.

Sud BiH odredio je pritvor Miloradu Dodiku, Radovanu Viškoviću i Nenadu Stevandiću zbog neodazivanja na saslušanje. Trojka i dalje ne sluša. Policijske agencije osluškuju. Država pokazuje da ipak nije jaka koliko oni koji je muzu govore da jeste.

Šačica studenata u Sarajevu održala je prosvjed zbog poplava u Jablanici. Šačica medija je to objavila. Šačica ih je čula. Svi ostali su imali važnijeg posla.

Bojkot trgovina se ne spominje.

15.3. – Subota

Oči regije uprte su u Srbiju. U Beogradu je održan prosvjed koji je bio jasna poruka da mnogi žele drugačiju zemlju. I sam Vučić je rekao na kraju dana kako je shvatio poruku.

Bilo je raznih poruka sa srbijanskih ulica. Od vječne ljubavi do veličanja ratnih zločinaca i Srbije do Tokija.

Pitanje koje lebdi nad Srbijom je: Što sad? Nema jake opozicije, nema novih izbora i lutanja srbijanskim cestama može trajati u nedogled dok veliki vođa s ekrana trubi svoju priču koju puši biračko tijelo i zaokružuje.

Ostat će i misterija kakav je to udar izazvao kaos među okupljenima, tko je koga tukao, tko je želio a nije dobio nasilje.

Ostat će i pitanje, želi li itko s ove strane Drine bolji život?

16.3. – Nedjelja

Primirje. I Bog je odmarao sedmi dan pa tako odmara i državni udar i napad na Bosnu i Hercegovinu.

Neki od onih koji su rekli da neće bježati, ne demantiraju da su pobjegli.

Pravna država ne radi vikendom.