Poželimo sebi mijenjanje sebe

26.12. – Ponedjeljak

U državi kojoj uvijek nešto nedostaje da bi bila država, ponovno kreću natezanja oko imovine. Iz daleka, sve je kao nekakva dječja igra u kojoj do zlog Milorada Dodika državu brani vilenjak Željko Komšić. Iznutra, riječ je o još jednoj igri na koju se trza silnim priopćenjima i galamom kako je državno državno. Čudno je kako nitko ne galami kad se državno čerupa za privatne džepove.

Za to vrijeme građani broje. Netko broji 1.080 KM, a netko 100 jer je pametna država smislila da je bolje da zaposleni dobiju deset puta više od nezaposlenih. Inflacija je u državi skoro 16,5 posto, sve poskupljuje i ne misli stati. Pojeftinio je samo krajem godine alkohol. Jer utjehe nema u vodi. Naravno, ako vam netko u državi koja glumi da je država kaže koju vodi smijete piti bez straha od trovanja.

27.12. – Utorak

Obećava nova vlast da će iznijeti imena novih ministara do srijede. U medijima su samo hvalospjevi puni opreza. Nikad se ne zna tko će kome valjati.

Država koja glumi državu opet je ostala bez glave nogometne reprezentacije i to baš u vrijeme kad se sve vrti od nogometa. Što očekivati od države u kojoj je problem travnjak?

Oni koji gase vatre i oni koji odgajaju djecu na ulicama su. Mostarski vatrogasci i tete u vrtiću nezadovoljne su pomoći koju im je odredio grad. Grad šuti. U dvore mostarskih otaca vratila se dobra stara šutnja kao jedini način obrane.

Nekadašnji ruski predsjednik, Dmitrij Medvedev, umjesto politikom počeo se baviti nagađanjima pa je tako, poput Babe Vange, predvidio svijetu novi rat u novoj godini. To baš i nije teško promašiti.

28.12. – Srijeda

Dođe srijeda. Nema imena ministara. Nova vlast nas navikava na male, sitne prevare. Na velike smo naviknuti.

Opet se dižu borci za državu i galame zbog imovine. U novoj političkoj postelji već je došlo do natezanja oko jorgana pa koalicijski partneri upozoravaju jedni druge na ponašanje. Zagalamili su i stranci koji pale i gase svjetlo u ovoj zemlji i na kraju godine, kada s ekrana vrište reprize repriziranih filmova, gledamo još jednu reprizu reprize političke borbe.

Nakon blagdana, koje se neki boje nazvati i praznicima, gledat ćemo još prazniju zemlju. Ma čija ona bila.

Kad progovori, Grad Mostar se pohvali nečim o čemu je bolje šutjeti. Tako je grad ponosan što je za 10 godina uspio dovršiti prometnicu. A ona će objaviti javni natječaj za dovršetak radova. Taj isti grad će uskoro predstaviti idejno rješenje olimpijskog bazena kojeg je već predstavio.

Fadil Novalić za kraj godine iznosi planove i hvalospjeve. Kaže premijer s optuženičke klupe da nas čekaju velike investicije i rasterećenje gospodarstva te velika ulaganja u ceste. Kako to vidoviti planinar zna da će nova vlast činiti baš ono što on prosipa pred javnost s domjenka punog optimizma.

Za to vrijeme, a nije spomenuo to tehnički premijer u tehničkom odlasku, raste broj onih koji se hrane u javnim kuhinjama. To će, valjda, prepustiti novoj vlasti.

U proračunima, koji se pripremaju sa zakašnjenjem na svim razinama, naravno, nema povećanja iznosa onima koji hrane sirotinju po BiH.

Borjana Krišto predstavila je planove za posao svojih budućih ministara i dobila zeleno svjetlo da bude prva žena na čelu Vijeća ministara. Pitanje je što će se s papira preliti u praksu.

Druga velika dama u BiH, Sebija Izetbegović, koja je klicala kako će u Skupštini Kantona Sarajevo napraviti cirkus nije se pojavila na prvoj radnoj sjednici. Toliko o cirkusu.

29.12. – Četvrtak

Dok u Mostaru jedni sindikati ratuju a drugi ratuju protiv njih samo da ne bi naljutili vlast – treći sindikati sjede na večerama s politikom – Grad Mostar ratuje potiho unutar sebe. Mostarski Statut, koji je davno trebao biti riješen, bit će ostavljen pod tepih za dogodine. Tepiha barem ima pod nogama vladajućih.

Za to vrijeme, slušamo hvalospjeve o proračunu i uvjeravanja kako sve sija u mostarskoj zračnoj luci i oko olimpijskog bazena samo mi to ne vidimo. Ako se nekome da pogledati, ne vidi se ni zagalamljena sportska dvorana jer, navodno, radnicima nitko nije dao nikakav plan da po njemu rade.

Licemjerne društvene mreže, na kojima se sve samo ne druži, oplakuju sada Pelea. Otišao je još jedan velikan sporta iz kojeg je osmijeh davno nestao.

Regija može za trenutak odahnuti. Miču se barikade na Kosovu.

30.12. – Petak

Nema licemjera koji po društvenim mrežama skaču za pravu da osude roditelje koji su napali nastavnicu jer je njihovom djetetu zaključila četvorku. Pravda je, naravno, samo na jednoj strani i o njoj se galami samo onda kad se ima vremena od priprema za još jedno mazanje vlastitih očiju.

Država, koja glumi da je država, odriješila je kesu pa je uposlenicima, koji nisu ministri i ostale guzonje, dala po 500 KM da prežive. Nastavljaju se stara natezanja čije su nekretnine u polupraznoj državi.

Građani su u brigama. Zatvoren je McDonald's. Sad će se vratiti pred ono od čega ne možemo pobjeći – ušminkane kioske u koje inspekcije ne smiju ući.

31.12. – Subota

Svijet je stao. Unaprijed se traže lijekovi protiv mamurluka. Zatrovanu vodu nitko ne spominje.

Unaprijed pripremljene šuplje čestitke lijepe se po medijima između napisa o praznovjerju, običajima i receptima za najluđu noć. Kao da ovdje dani nisu ludi.

1.1. – Nedjelja

Nova godina. Uz praznik rada jedini službeni praznik u državi koja glumi da je država. Kao da pucamo od rada i radnih mjesta i od godina koje nam donose nešto novo.

Čestitari su nam prosuli silne promjene. Mi poželimo sebi mijenjanje sebe. Sretno!

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.