Politika pala s Marsa: Usmrđeni Mostar glasuje na Instagramu

18.7. – Ponedjeljak

Kasno su se Mostarci sjetili, pa kad je već srušen rudarski toranj, zavapili su kako se moglo razmisliti o tome da se simbol nekadašnjeg pogona ostavi kao spomenik. Valjda ga je neki arhitekt mogao uklopiti u moderno naselje, pa da Mostar ima nešto moderno i europski, jer ga takvim gradom, kažu, žele lideri.

A lideri očito nemaju ideja. Ponovno se počelo kuhati oko mostarskih izbora. Baš kad su svi digli ruke od toga, pojavila se priča da padaju dogovori. Grad će, prljav, smrdljiv i zapušten, čini se, prljati i predizborni plakati. Političkom pričom je već zaprljan. I ne(o)čistiv.

19.7. – Utorak

Zavapili su radnici u Vladi Hercegovačko-neretvanske županije kako im s radnog mjesta nije dala izaći zmija. Naime, baš kad su krenuli s posla, zmija je krenula u zgradu. No, nije uspjela. Dotukla ju je jedna službenica. Ne može svatko u vladu. Najbolje o tome govori kuknjava neprimljenih pripravnika nakon koje se ne dogodi ništa.

S poslom nemaju problema drugi trošači javnog novca. Padaju kolektivni godišnji odmori. Službe ne rade. Ako rade, imaju jednog dežurnog, koji opet ne radi. Osim opravdanja da ima važnijih stvari, sad mostarski neradnici imaju opravdanje da je vruće.
A upeklo im je odavno. Tako je jedno županijsko ministarstvo, za čiji resor čujete samo kad se imenuje ministar, još u svibnju skratilo radno vrijeme zbog vrućina. Politika ovdje pada s Marsa i živi u tropima.

20.7. – Srijeda

Iako se opet naveliko počelo pričati o mostarskom dogovoru, umjesto o tome kakve će likove proklinjati sljedeće četiri godine, ako ne budu proklinjali iste, Mostarci su naklikali vijest o Mostarkama na Instagramu.

Da se grad uređuje klikovima po napirlitanim profilima i pobunama desnog kažiprsta na mišu, Neretva bi protjecala kroz jedno divno mjesto.

21.7. – Četvrtak

Dok iz Turske dolaze vijesti o jačanju demokracije ugnjetavanjem svega što misli drugačije i paljenjem knjiga s drugačijim slovima, iz BiH turski sultan dobiva blagoslove, pa se čak i nekada kulturni Salmir Kaplan, koji je ministarski preživio zabijanje službenim automobilom u vinograd kod Mostara, razvezao i napao sve one koji ne misle kao Erdogan.
Umjesto da se o sebi zabavljamo i osuđujemo sve one koji nasiljem dižu svoje tronove mi trpimo lekcije od onih koji erdoganiziraju BiH. Jer, ako nam već od svojih politika ne date da živimo, onda nam dajte da mislimo. I da volimo BiH ako i ne skačemo.

22.7. – Petak

Pucnjava u Njemačkoj pokazala je kako posao s javnošću radi na pravi način ustrojena policija. Niti u jednom trenu nisu se dozvoljavale dezinformaciji niti je ijedan medij mogao napisati nešto a da se nije imao osnove pozvati na policiju. Naše usijane uniformirane glave mogle bi malo i naučiti koju lekciju, pa bi manje po medijima bilo rekla-kazala izvješća i poluinformacija koje svatko može tumačiti kako mu volja. Bilo bi manje smijeha na presicama o stravičnom ubojstvu kako se to smijalo u Mostaru.

23.7. – Subota

Dok inspekcije planduju, stanari u Mostaru svojim tijelima staju ispred bespravne gradnje. Samo kod nas može se dogoditi da se zabranjeni radovi izvode neradnim danima, kad ''nitko ne gleda''. Velika prednost ovog događaja je ta što je graditelj poštivao radne dane za razliku od nekih koji bespravno grade kad svi gledaju i to što su građani ustali. Zidova oko nas je ionako previše.

24.7. – Nedjelja

Upeklo je. Niste na ulici mogli sresti nekoga a da se nije požalio. Nažalost, ulice se ne mogu požaliti. Ćelopek je odradio svoje. Osim što se tope, ulice sve više smrde, ne pamte kad ih je obišao šmrk ljudi u žutom, a neispražnjeni kontejneri ključaju jer drugi ljudi u žutom rade od osam do četiri. Njihovo radno vrijeme je ionako skraćeno i sve je kraće. Ne bi bilo loše da Mostar bira. Pa da konačno znamo je li do njih ili je do nas.