Ostali su lagali na popisu, a bogovi se ljute

27.6. – Ponedjeljak

Još jedna prodaja Srebrenice je propala. Neće se prodavati majice sa srebreničkim motivima koje je brendirao televizijski voditelj, Srebreničanin Fikret Hodžić. Prodaja na benzinskim crpkama, nakon osude javnosti, je propala, a Hodžić, koji se, osim vođenja još jedne emisije koja lovi talente, ''proslavio'' romanom o Srebrenici rekao je kako mu se gadi to što neki od Srebrenice prave skandal.

No, svakom normalnom bi se trebalo gaditi to što se od srebreničkih suza kroje komercijale i natjecanje tko više plače i pati a manje zaboravlja. Tužno je što se ukop kostiju nikada nedovoljno oplakanih tempira, a tuge majki pretvaraju u marketinšku bol.
Kad ne možemo niže, onda i bol želimo staviti u džep.

28.6. – Utorak

Kad mislite da ukravatljene kabadahije u BiH ne mogu dalje, na scenu stupa Rasim Smajić. Za njega vjerojatno nitko ni ne bi čuo, a on bi mirno uzimao pristojnu plaću, da nije, prozvan zbog parkiranja, oborio Predraga Kojovića tijekom sjednice Skupštine Kantona Sarajevo.

Dakle, gospodi koja odlučuje o našim sudbinama sjedeći tupo u zastupničkim klupama i dižući ruke za zakone po kojima moramo živjeti, nije problem ako im dirnete u politička uvjernje za koja se kofol bore. Problem je kad im dirnete u silejdžijsko ponašanje tijekom parkiranja. Pokazat će se, kasnije ovog tjedna, da su gospoda s kravatama, bez obzira s koje razine, jako osjetljiva na automobile.

29.6. – Srijeda

Opet tiho prolazi vijest da koalicija između HDZ-a BiH i SDA ne funkcionira. Jer, da funkcionira onda bi valjda razmišljali približno isto o Mostaru. No, lideri dvije stranke o istom gradu misle različito.

Tako Bakir Izetbegović otvoreno kaže kako nema ništa od izbora u listopadu dok Dragan Čović tvrdi kako je uvjeren da će izbori biti održani na dan kada će cijela BiH birati lokalne male bogove.

No, valja podsjetiti da se izmrcvareni grad, kojem je nebiranje donijelo najveći problem, a to je neodgovornost za bilo što, tisuće puta provlačio u rečenicama o dogovoru.
Čak su i spomenute dvije izjave pale točno na godišnjicu tvrdnji da je za dogovor o Mostaru dovoljan tjedan dana. Duge su ove naše hefte.

30.6. – Četvrtak

Prebrojali su nas. Nešto više od 3,5 milijuna ljudi živi u BiH. Na papiru. U stvarnosti su gradovi sve prazniji. Pogotovo gradići. U dvije godine puno toga se promijenilo, pa ionako nakaradno napravljene brojke, zbilja više ne vrijede. No, bitno je da su lokalni bogovi uspjeli na svoje popise staviti što više ljudi kako bi se neka nova raspodjela novca za razvoj prelila što više u njihovu blagajnu.
No, zaboravljaju bogovi da zbog njihove rodbine i podobnih, nemaju kome razvijati svoja mala carstva.

Prebrojali su nas. No, opet ne znamo najvažnije stvari. Koliko nas je gladnih, siromašnih, nepismenih. Znamo otprilike tko nosi naočale, tko se ne kupa i tko zaboravlja. A znamo sigurno koliko je gdje triju naroda ostalo. Ostale slabo tko spominje. Oni su, iako se puno galamilo oko građanske BiH, zakazali, pa ih je oko tri posto. Toliko o tome kako građani nisu u torovima.

1.7. – Petak

Možete, čini se, našim bogovima s kravatama dirnuti u sve, čak i u to koliko svoj narod nose u srcu, ali im ne smijete dirnuti u službene automobile. Nakostrušio se tako Mladen Ivanić, nakon posjete troglavog nesložnog Predsjedništva Njemačkoj, na pisanje medija o tome kako su se na susret s Angelom Merkel dovezli u tri limuzine.

Skočio je Ivanić, nakon što je rekao da neće priznati rezultate popisa, i rekao kako to nisu limuzine članova Predsjedništva, nego da su im to osigurali domaćini i da bi bh građani trebali ''biti šokirani njemačkim voznim parkom, a ne našim''.

Prvo, nisu mediji pisali o skupim automobilima u tom smislu. Pisalo se kako jedna država na jedan sastanak dolazi u tri automobila.
Drugo, vozni park gospode na vlasti ne razlikuje se udobnošću, šminkom i cijenom ni po čemu od voznog parka njemačkih domaćina. Razlikuje se po tome što se u Njemačkoj ne voze nakon radnog vremena, što se ne kupuju mimo zakona i preko dozvoljene cijene i što nemaju svi njemački bogovi bogovska vozila kao naši.

Priča se tako u jednom mostarskom servisu kako je ravnatelj jednog zavoda kupio automobil nabacivši u njega bespotrebne kamere. Redovit je gost servisa jer ih ne zna ugasiti. Zato mi sve više gasimo svjetla i odlazimo.

2.7. – Subota

Analize aljkavog popisa stanovništva idu u krajnost. Pobrojani su Vilenjaci, Vukodlaci, Klingorci... Opet o Ostalima nitko ne priča. Niti o nepismenima, koji nam daju još jedan rekord.

3.7. – Nedjelja

Putin je u 17 godina uzeo samo jedan slobodan dan, vijest je koja se provukla između savjeta za ljetne vrućine i ljetna hlađenja. Naši vladari imaju više slobodnih nego radnih dana. A neki odluče, neizmoreni od rada, kolektivno ne raditi.

Eto, recimo, mostarski gradski oci i majke, odlijepili su skupa na kolektivni. Javnosti nema tko dati za vrijeme njihova plandovanja nikakav odgovor. Recimo, ima li išta od toga turizma, zašto su kante za smeće postavljene samo u jednoj ulici, hoće li netko posaditi neko drvo, hoće li se oprati ulice, hoće li biti posljedica zbog nebiranja novog gradonačelnika..?