Oni koji najviše kake, napadaju Milanovića

22.8. – Ponedjeljak

Ipak neće veliki raspravljati o BiH. Vijeće za provedbu mira, jer BiH je jedna od rijetkih zemalja u kojoj se mir provodi jer rat nije završio, neće zasjedati pa će jadikovke visokog predstavnika u BiH ostati za sada samo jadikovke na papiru.
A sve je jasnije kako je visoki predstavnik nisko pao te da njegove čuvene bonnske ovlasti ne vrijede ništa upravo zbog spomenutog vijeća. Naime, čini se kako se institucija OHR-a ne želi blamirati s ovlastima jer bi svaka odluka pala upravo na Vijeću za provedbu mira gdje je dizanje ruske ruke uvijek upitno kad je diranje u Republiku Srpsku u pitanju.

23.8. – Utorak

Sastanak koalicije u instituciji Predsjedništva nije se razlikovao nimalo od sastanaka u kafanama. Izgledali su pijano, odsutno i alkoholno-tvrdoglavo. Da je kojim slučajem ozbiljna trojka odlučila sastati se u kakvom ugostiteljskom objektu, možda bi palo i više dogovora. Ovako su se dogovorili da će se dogovarati. Vjerojatno je to zaključak koji se, kada je u pitanju sjedanje za politički stol u BiH, najčešće ponavlja u koalicijskim dogovaranjima.

Dakle, Dragan Čović, Bakir Izetbegović i Fahrudin Radončić rekli su kako koalicija postoji, ali kako će im trebati sastanci i, pazite sad! – podsastanci, da bi se sve vratilo u kolotečinu i da bismo ponovno ugrabili taj neki zacrtani put.

Očito je da je u koalicijskom trokutu i dalje napeto. Jer da nije, izašla bi trojka nasmijana i opuštena, a ne bi oni vječiti optimisti nakon sastanka govorili da su nervozni.

24.8. – Srijeda

U Turskoj nogomet nije najvažnija sporedna stvar na svijetu. Tamo je čišćenje najvažnija sporedna stvar na svijetu. Pokazalo je to brisanje Hakana Šukura iz turskog nogometa. Gdje je god bilo zapisano ime turskog napadača, sada ga više nema jer su na klupu turskog postojanja zasjeli neki čudni treneri.
No, nismo ni mi daleko od velikih ''trenera''. Ni nama brisanje i prekrajanje povijesti, s loptom ili bez nje, nije strano.

25.8. – Četvrtak

Zahtjev umirovljenika da im mirovine rastu kako rastu troškovi života nije dobar za umirovljenike jer troškovi života znaju i pasti. Zaključila je to federalna Vlada. Tako će umirovljenici opet ostati na obećanju da će mirovine biti isplaćene u razumnom roku i da će ih uopće biti.
Da bi se smirile umirovljeničke strasti, obećano je da će se primjenjivati švicarski model. S druge strane, nitko ne trza na ono što se događa umirovljenicima. A divili smo se nekoj mladosti na Zapadu koja je prosvjedovala zbog zakona o umirovljenicima jer su valjda svjesni da će jednom i sami biti umirovljenici.

Da se, onda, zaključiti da naša mladost ne vjeruje da će dočekati bilo kakvu penziju. Što zbog rada na crno, što zbog pakiranja kofera.

26.8. – Petak

Ako je suditi po udaranju lajkova, i pozitivnim komentarima, ima onih koji bi se rado opet umjesto lopate, latili puške. Naime, objavljen je u Konjicu svojevrstan poziv na vojačenje, regrutaciju, a poziv je uputio predsjednik udruge maloljetnih branitelja.
Dakle, oni, kojima je propala mladost u puškaranju i huškaranju, sad, s dvadesetak godina više u dupetu, ne bi imali protiv da nove mladosti nestanu u puškaranju i huškaranju.

Tako mi učimo iz povijesti.

27.8. – Subota

Opet su se javila proročanstva kad je u pitanju BiH. Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik ovog puta tvrdi kako će 2018. godine BiH biti sastavljena od triju država. I doći će ta 2018. Vrlo brzo, a mi ćemo vidjeti, oni koji ostanu, kako se BiH i dalje koprca u održavanju svoje neodrživosti.

Bilo bi lijepo kad bi velika usta velikih vođa s riječi prešla na djela. Ili zemlja u komadu, ili iz tri komada. S granicama ili bez, s liderima li bez, samo da nekako profunkcionira. Ovako sve snage u kravatama su uperene da održavaju aparate za disanje, a oni koji bi trebali disati guše se i zrak traže negdje drugo. Za to vrijeme ''liječnici'' uzimaju velike novce za održavanje neodrživog.

28.8. – Nedjelja

Tjedan je protekao u zgražanju nad izjavama čelnika hrvatske ljevice, mada je i u Hrvatskoj, kao i u BiH ljevica bez jedne ruke i to lijeve, Zorana Milanovića kako smo jedno veliko govno. Pljuštale su osude, stiskao se nos nad smrdljivom izjavom, zatvarala usta i oči. Jer, mi smo takvi, ne želimo čuti od drugih šta smo. Mi volimo sami sebe nazivati velikim govnetom i uživati u njegovu smradu, ali kad nam to netko drugi kaže, onda to ne valja.

Daleko da od toga da Milanovića treba pravdati. Čovjek čim zine, bubne. Ali, nije on daleko od istine. Znaju to i oni koji ga osuđuju, jer su upravo oni ti koji čine ovu državu trokutastim govnetom.

I premijer države, koji je uputio pismo, misleći da će tako BiH ispasti malo ozbiljnje govno nego što jest, krivac je što smo takvi kakvi jesmo. Postotak provedbe famozne Agende i ostalih aktivnosti Vijeća ministara, čine nas dijelom onim kakvim nas ljevičar s dvije lijeve opisa.

Nisu ni drugi što su se ustali braniti BiH od izmeta ništa bolji. I Bakir Izetbegović, kojem ne ide loše ljutnja ovih dana, naljutio se i rekao kako neće pričati više s Milanovićem. Eto, kao nešto su do sada i pričali. A i on je krivac što smo u govnima do grla. I njegove kolege u Predsjedništvu i u koaliciji. Na svim razinama. Sjetite se samo da su zastupnici u županijskim skupštinama radili u pola godine samo tri sata. A i u ta tri sata dovoljno naizmetuju stanje.

Jer, to što nam pred izbore guraju kanalizacijske cijevi kao veliki napredak i zrno asfalta, ne znači da sva govna plivaju daleko od nas. Naprotiv!