Ljubićev mostarski primjer i Novalićev partner u fotelji

26.10. – Ponedjeljak

Na slovo, na slovo B. Tako bi se mogla opisati tučnjava koja se prije nekih mjesec dana dogodila u Mostaru, a koju je otkrio srbijanski tabloid Kurir. Eto, u kakvom je stanju Mostar kad istinu o njemu pišu tabloidi. Naime, kad su domaći golobradi momci napali goste plesače da su balije, a kad ovi nisu znali što je to balija rekavši da su iz Beograda ni to nije bio točan odgovor. Dobili su porciju dobrodošlice. Prije igre na slovo, na slovo, golobradi mostarski napadači pitali su plesače novac. Čak i na engleskom. Obrazovana neka mladež.

27.10. – Utorak

Napredak BiH bolji je nego ikada do sada, izjavio je Lars Gunar-Vigemark, najtiši šef Delegacije EU od kad postoji taj nadgledački ured u našoj zemlji.

Čudno je što se napredak vidi, a ne osjeti. Ili je možda i jedno i drugo rezervirano za čula stranaca. Mi smo ionako postali operirani na sva osjećanja. Osim tupila.

S druge strane, čini se da se nakon bošnjačke pomirbe, slobodno mogu prosipati obećanja o radnim mjestima. Nakon što je ismijavano obećanje Bakira Izetbegovića o 100.000 radnih mjesta, u čemu je prednjačio Fahrudin Radončić, treća karika u partnerstvu, Dragan Čović, obećao je kako je osigurati 10.000 radnih mjesta za pripravnike. Nula je manje, ali je i novina manje koja bi ovu brojku stavila na naslovnicu s velikim podsmijehom.

28.10. – Srijeda

Zasjeli su Radončićevi ministri u federalnu vlast, pa se trakavica oko formiranja većine privela kraju godinu dana nakon izbora. No, druge trakavice će se nastaviti. Primjerice ona s ministrom Nerminom Džindićem, kojeg osim tvrtke CIMOS Koper, s federalnim premijerom Fadilom Novalićem veže i Termo Metal Resist. Naime, to je tvrtka kojoj su vlasnici federalni premijer i novi ministar energetike, industrije i rudarstva FBiH.

Radončić je pak preko Avaza poručio da je Džindića odabrao jer je ''ranije uspješno surađivao s premijerom Fadilom Novalićem i što se želi izbjeći situacija iz vremena kada je na čelu tog ministarstva bio DF-ovac Reuf Bajrović, koji je bio u latentnom sukobu s federalnim premijerom''.

Džindić je bio i direktor Unis Pretisa i to na poziv tadašnjeg ministra iz SDA Eldara Trhulja, ali je nakon što radnici njegova obećanja da će isplata te jedne od 30 zaostalih plaća ''biti sutra'' nisu više mogli trpjeti, izbacili su ga iz firme.

Obećanja da će nešto ''biti sutra'' u Vladi Federacije nisu kažnjiva, pa Džindić sada može biti miran i nastaviti gladiti odnose s poslovnim partnerom.

29.10. – Četvrtak

Nositelj liste Domoljubne koalicije za 11. izbornu jedinicu za BiH Božo Ljubić istaknuo je da su mostarska bolnica i Sveučilište u Mostaru primjer kako trebaju funkcionirati institucije.

Sva sreća, pa se ne shvaćaju predizborne poruke za Sabor Republike Hrvatske (pre)ozbiljno kod bh Hrvata. Jer kako bi Ljubić pojasnio da se u bolnici plaća većina usluga, da se samo zidovima ne daju ''kese'' i novac i da se preko smrti deset beba prešlo tek tako, jer bebe ionako umiru. Kako bi pojasnio rodbinsko-prijateljsko-stranačko-upitnostručno osoblje koje drži znanje hrvatskog naroda u katedrama Sveučilišta? Ili je to stvarno način kako trebaju funkcionirati institucije i način kako će nastaviti funkcionirati ako on zasjedne na fotelju preko granice?

30.10. – Petak

Čak 190 punih i 111 praznih saksija zaplijenila je policija u Čapljini. U prvim je bila marihuana, u drugim zemlja spremna za nove biljke. Policija se pohvalila kako je riječ o vjerojatno najvećoj zaplijeni na području BiH. Iz sjemena nabavljenog iz Hrvatske po cijeni od 2,4 eura, izraslo je pravo malog bogatstvo vrijedno 250.000 eura. Zanimljivo je, kao i nakon svake velike zaplijene, kako ćemo se načekati da se spali zaplijenjeno i kako nekako uvijek imamo dojam da se spali puno manje nego se zaplijeni. Netko se tu preračuna.

31.10. – Subota

Polagali su se vijenci, palile svijeće i postrojavale ušminkane postrojbe za šminkanje kako bi se uoči blagdana Svih svetih odala počast poginulima za slobodu u kojoj se prilično patimo, često spominjući obogaćene preko braniteljskih kostiju. Pale se svijeće i polažu vijenci kupljeni u podobnih, i postrojavaju se svečane čete pred spomenicima koji su ostatak godine zaboravljeni i zapušteni. Jer, mrtvi se kod nas veličaju samo kad trebamo žive pokopati.

Zaboravljaju polagači da ima onih koji pamte velike najave spomeničkih savršenstava. Tako je mostarski Rondo, umjesto najavljene igre svjetla i vode uz spomenik poginulima, pred kojim se klanjaju i glume da klanjaju brojna izaslanstva kad god si zacrtaju datum, dobio uzalud položene kilometre kabla i vodeni sustav. Zaboravljaju se spomeničke instalacije, baš kao i poginuli. Osim kad se odabrani slikaju.

1.11. – Nedjelja

Da smo fini prema živima kao prema mrtvima, pa makar i jednom godišnje, bilo bi bolje. Da prigušimo glas, i pognemo glave i prema živima, bilo bi nam lakše. Osim ako su ti živi političari.