Hrvatima je najdraže napadati sebe same

4.7. – Ponedjeljak

Stranke s hrvatskim predznakom, velikim ili malim H, počele su se zagrijavati za izbore, na kojima neće glasovati 107.977 popisanih u Mostaru. Za zagrijavanje osuli su po Hrvatskom narodnom saboru tvrdeći kako je u službi jedne stranke i kako nije ostvareno ništa od zacrtanog i obećanog poslije prošlih izbora.

Da nije jadno, bilo bi smiješno. Jer, popisnice optužbe protiv HNS-a nisu  nitko drugi do li njegove članice, odnosno ljudi koji su na čelima i čelcima H-stranaka. Dakle, gospoda nesvjesno proziva same sebe za nerad i za djelovanje su službi jedne stranke.

5.7. – Utorak

Porezna uprava blokirala je mostarske blonice. Pojedine operacije ne mogu se izvoditi, a ono što se izvodi izvodi se tako da pacijenti, kao mjesecima ranije, donesu osim bolesti sa sobom sve ostalo. Tako je mostarska zdravstvena rupa napokon prestala biti zatrpavana mazanjem očiju. Pa i najvažniji među nama na liječenje idu daleko preko granica. Nije li nam to svima neki znak?

6.7. – Srijeda

Mladi se danas manje seksaju, manje piju i puše nego 1991. godine kad samo (pred)zadnji put popisani. Reklo bi se da se pametnije i zdravije živi. Tko zna. Jedno je sigurno – mladi seks dobivaju u zdrav mozak. Drugo što je sigurno – mladi danas puno manje uče i rade. I puno više puše na drugim stavkama.

7.7. – Četvrtak

Blokirana je Zapadnohercegovačka županija. Novca nema. Uvijek je kriv netko drugi. A recimo netko je drugi bivši premijer koji nije platio izrađenu web-stranicu vlade. Tako su radili bivši, ali nisu bolji ni sadašnji. Izbori će, ali će i budući, kako stvari i zagrijanost za promjene stoje, biti isti. Ili gori.

8.7. – Petak

U isto vrijeme u Mostaru nešto leti u zrak, a nešto se kopa u nove temelje. Rudarski toranj otišao je zauvijek u prošlost. Rudarenje u gradu na Neretvi i gradu nad rudnikom ostat će stvar prošlosti, koju nitko i onako ne spominje kako treba. Gradu, koji sam sebe jede, ne trebaju simboli. Još mu manje treba netko maštovit da od nekadašnjeg ponosa načini neko moderno spomeničko sjećanje nečijim djedovima što su jeli kruh a sedam kora. Ako su jeli.

S druge strane, diže se još jedna džamija u Mostaru. Stvarno nam nitko drugi doli Bog ne može pomoći.

9.7. – Subota

BiH, prkoseći sama sebi, zaprkosila je MMF-u. Ljudi u kravatama uhvatili su se za glave. Upitan je kredit iz kojeg liježu one plaće koje ne kasne. Do tada porezna dere jadne male poduzetnike koji ne mogu mjesec započeti bez kamiona papira. Drugima se tolerira isplata plaće bez doprinosa.

A da bi dokazali kakve smo kabadahije, potpisat ćemo papir, ali samo ako nam Njemačka plati razliku koju smo izračunali da ćem biti u minusu ako uusuglasimo Sporazum o stabilizaciji i ppridruživanju. Šta je to jednoj Njemačkoj.

10.9. – Nedjelja

Hrvati mogu odahnuti. Izgubili su od europskih prvaka. No, unatoč kolonama na jadnim bh i nešto ozbiljnijim hrvatskim granicama, nema gužve na Jadranu. Tu se ne odiše. Tu se uzdiše.