Dvije domovine i jedna diploma

24.5. - Ponedjeljak

''Od nas treba učiti'', izjavio je ministar obrazovanja u Vladi HNŽ-a. Neskromni ministar je u tehničkoj vladi, koji tehnicira tako što novinarima poručuje kako im nikada neće dati izjavu i koji roditeljima zahvaljuje na trpljenju obrazovnog sustava plakatom na autobusnom kolodvoru.

Nevjerojatno je samokritično sljepilo ministra, kao i svih onih koji tehniciraju u kantonu koji nije u stanju napraviti vlast, iako su očiti propusti i iako se o njima galamilo najviše u propustljivoj ekipi hercegovačko-neretvanskih vladara, koji pomalo nižu kaznene prijave.

Naime, mjere kojima se hvali Hadžović su teror za djecu i bespovratno uništavanje djetinjstva i odnosa prema školi i nastavi. Dok se sve popuštalo, Hadžović se skrio i rekao kako će škole odlučiti kako se odnositi prema nastavi. A onda su plašljive škole, kojima je važnija naklonost vlasti nego ono čime pune glave malih spužvi, zašutjele. Neke su smogle hrabrosti pa u tišini činile nastavu normalnijom. Ali, nedovoljno normalnom.

Pitanje je, dakle, što bismo mogli učiti od ministra osim da ne treba onima koji ga plaćaju podnositi račune. A to je, ako je po ministrovu, i najbolja škola.

25.5. - Utorak

A što je sa školom Sebije Izetbegović nitko ne zna. Natezanje oko još jedne diplome i stjecanja titula dame, koja ima čast da je svako jutro selami Bakir, pretvara se u beskonačnu sapunicu u kojoj glavni likovi nikako da učine ono što je najjednostavnije – uzmu sve papire i prikažu ih javnosti.

A, javnost u ovoj državi ponižena je do te mjere da nitko od sudionika javnog života ne smatra da stado išta treba znati. Osim blejati do kutija.

U pauzama između vijesti o poskupljenju provuče se i vijest ohrabrenja. Donacije opet stižu, a glavna banka u državi pobrinula se da se u BiH pusti još malo novca. Stižu nove kovanice. Time i oružjem jedino znamo zveckati.

26.5. – Srijeda

Digle su se ruke za zabranu pušenja. Za godinu dana, koliko je rok za prilagodbu, u zatvorenim prostorima neće biti cigareta i nargila ni biljnih proizvod za pušenje. Žvakati i šmrkati duhan će se moći.

Zanimljivo je da je ''prije rasprave rečeno kako je došlo vrijeme da nakon 12 godina od potpisa sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom (WHO) ova odluka ugleda svjetlo dana i da se zaštiti zdravlje građana''. Dakle, 12 godina se populacija navučena na nikotin, a to je u BiH najjeftinija utjeha, nije uspjela pripremiti na ovakvu odluku. Cijelo vrijeme su neradnici u parlamentu, zavodima za zdravstvo i silni strategičari duvali u prazno pa su donijeli zakon u zadnji tren. Da zamažu Europi oči glumeći da brinu za pluća.

Zakon, nebitno podržavali ga ili ne, donošen je bez velike političke svađe. Za razliku od brojnih drugih zakona. Nažalost, ovo je zakon koji je najviše skrenuo pažnju javnosti koja, u svemu drugome, najčešće govori kako su oni svi isti, kako lažu i kradu te kako je uvijek sve isto.

Bit će, sigurno je, i prosvjeda i traženja slobode. I zadimljene, i bezdimne. Nažalost, pred svim drugim slobodama će se žmiriti. S obje strane.

Ovdje se ipak prema životu odnosi kako da je dim. Onaj pičkin.

27.5. – Četvrtak

Pala je velika riba. No, u zapetljanoj bh mreži nitko ne trza. Kemal Čaušević, koji se ismijavao pravosuđu, osuđen je da devet godina zatvora i oduzimanje imovine u vrijednosti od 1,7 milijuna KM iako neki tvrde da je kriminal težak čak dvije milijarde. Zakukao je presuđeni nekadašnji glavni poreznik kako je kazna velika jer i veći kriminalci od njega dobivaju manje zatvora. Problem je što neki ne dobivaju ništa. Samo glasove.

Odlazi Valentin Inzko. Visoki predstavnik koji se proslavio spavanjem i matematikom napušta poziciju visokog predstavnika i prepušta protektorat nasljedniku iz Njemačke. Naravno, smjenu nadglednika nad državom u kojoj političko djelovanje ne zna dobaciti dalje od podjele proračuna pratit će bune i pobune tko to više pazi na našu samostalnost. Inzko se u priopćenju sam sebi zahvalio za provedbu Sporazuma kojeg BiH ne može pronaći i sramno rekao kako ''postoje neke frustracije kod Hrvata'' i kako državu koči problem izbornog zakona.

Zato Bakir Izetbegović najavljuje novi sastanak s Draganom Čovićem. Njihov brak ne bi sažvakala ni meksička serija sponzorirana deterdžentom. Jedan od drugog traže odgovore i dogovore i ispunjanja obećanja. Čović preko HNS-a, ma koliko trubili da HNS nije Čović, poručuje kako je vrijeme za ''izvršavanje političkih dogovora''. Život se ipak svodi na nečije hirove.

Svijet se mijenja. Facebooku više ne smeta ako napišete da je koronavirus umjetno stvoren.

28.5. - Petak

''Dobra je praksa da ću se u međuvremenu suzdržavati od detaljnih primjedbi na političku situaciju u Bosni i Hercegovini'', rekao je budući visoki predstavnik u BiH dodavši kako će ''raditi u bliskoj suradnji s međunarodnom zajednicom na budućnosti ljudi u BiH na putu ka Europskoj uniji''. Na tome ne treba posebno raditi. Sve više ljudi iz BiH je u bijegu prema EU.

Dok s jedne strane slušamo lidere koji govore kako je vrijeme za dogovor i iskorake, kako smo se bevzeze svađali, s druge strane imamo dokaz kako nas lideru vode.

Naime, BiH - koja trubi o europskom putu kad ne trubi o ratu - realizirala je samo jedan prioritet od 14 koliko nam je učiteljica Europa zadala za domaću zadaću. No, ni taj prioritet nije realiziran nego su ''stvorene formalne pretpostavke za njegovo ispunjavanje''. Tako izgleda europski put zemlje čiji se lideri, u pauzama od glodanja proračuna, pohvale naporima da se napravi iskorak na europskom putu države koja nije još stekla formalne pretpostavke da bude normalna država.

29.5. – Subota

Mostarski gradonačelnik proveo je 100 dana na svojoj fotelji. Nema ni čestitki ni reakcija onih koji su mu ''dali fore'' sto dana niti velikih pomaka u Mostar koji je očekivao kako će se dolaskom vlasti neke stvari unormaliti. Ugasi se tu pokoja terasa na parkingu, ali opstane i pokoji stol između parkirnih mjesta, uvedu se i komunalni redari u kojima Mostarci vide nered i provuče se priča kako će se rušiti katovi, naplaćivati parking, piti skuplja voda i čekati odmotavanje priče s deponijom. Ukloni se tu i tamo neki nelegalni objekt, ali ga, reda željni Mostarci, odmah pretvore u parking.

Šuška se uvelike o novim ljudima u poduzećima koja su davno izgubila svoj smisao. Gradonačelnik se kune kako će struka biti najvažnija, a stranke se tiho prepucavaju kako su fotelje već označene i kako je trgovina odavno dogovorena. Neke trube da je vlast u Mostaru nelegalna, ali sudjeluju u vlasti pa svoje poštenje mogu okačiti o rep mačkama ili psima koji ostavljaju tragove po mostarskim pločnicima i ne strahuju od redara.

Pojavio se i bivši gradonačelnik u javnosti kako bi nagradio sadašnjeg. No, nitko, ama baš nitko, ne govori što će biti s onima koji su u vrijeme bezvlašća donosili pogrešne odluke.

30.5. – Nedjelja

''Hrvati iz Bosne i Hercegovine imaju dvije domovine'', rekao je Dragan Čović čestitavši Hrvatskoj Dan državnosti. Samo, u jednoj domovini ih ne vole a u drugoj ne mogu ništa ako nisu u stranci. U prvoj domovini politika koja se u njih kune ne može iz zaštititi. Ni od drugih ni od sebe.

Rekao je i kako bi Hrvatski narod u BiH ''opet stao u zaštitu Lijepe naše''. No, nije kao Čovjek Iz Trezora rekao da bi stao pred taj narod.

Narod, naravno, nitko ništa ne pita.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.