Crvena prostirka jadne stvarnosti 

19.8. – Ponedjeljak

Koliko ozbiljno zvuči borba protiv korupcije u ovoj kupljenoj i rasprodanoj zemlji govori i to da se svjedoci tužiteljstva nisu pojavili na suđenju bivšem načelniku Ilidže za građevinske mućke jer jedan svjedok ''nije obaviješten o ročištu jer je poziv vraćen, dok je drugi nepoznat na adresi''. Iz Tužiteljstva su naveli da su ''jednog svjedoka pokušali kontaktirati putem telefona, ali se nije javio''. Strategija borbe protiv korupcije svela se na nejavljanje na nepoznati broj. 

Nevrijeme u BiH, valjda nakon molitvi za kišu, izazvalo je velike probleme a vode su na površinu izbacile svu nebrigu onih koji će u 10. mjesecu moliti za glasove koje ne ukradu. Nebrigu guta i vatra. Požari koje nije ugasila izmoljena kiša također otkrivaju boljenje neke stvari nadležnih za svoje nadležnosti. Je li netko čuo povjerenstvo za nabavku letjelica za gašenje požara da se oglasilo nakon medijskih prozivki ili su članovi povjerenstva na hrvatskoj obali gdje gledaju kako kanaderi lete?

Kako se bliži početak predizbornog mjeseca, tako je teško izdržati onima koji bi naše glasove da se suzdrže od izborne kampanje onda kad je ona zabranjena. Lopatanje u mostarskom naselju Rodoč gdje su gradonačelnik Mario Kordić i mostarski vijećnik kojeg se nije previše čulo u Vijeću, Stanko Ćosić, zalopatali su kamen temeljac za novi vrtić. S druge strane, miruju lopate u nekim drugim mostarskim izbornim pozornicama. Možda krenu radovi kad se upali zeleno svjetlo za kampanju. 

20.8. – Utorak

Čovjek koji galami o nevidljivim letjelicama kaže kako nam ne treba više helikoptera za gašenje požara. Sveznalica Zukan Helez kaže da nam je dovoljno ono što imamo i da će ono što dolazi opremiti BiH za gašenje požara. Pitanje je samo kad dolazi. 

Isprazne medijske stupce pune vijesti nasilja. BiH se pomalo pretvara u pozornice na kojima se odigravaju zločini koje smo gledali u prenapuhanim američkim filmovima. Zločin je teško predvidjeti i teško se uvući u svačiju glavu. No, država koja godinama zanemaruje svoje građane, misleći da je indeks sreće još jedna stvar koja se bezveze broji (kao što su i bezveze prebrojali nas), ne može očekivati da ljudi nisu laki na okidaču. 

Briga se pokazuje samo kad se prijetnje upute na službene adrese. Vlada RS prijetnje koristi kao reklamu. 

Za to vrijeme, država se hvali kako je važna jer joj je u posjetu došao direktor CIA-e. Iako je Amerikanac šutio, domaća usta su govorila šta misle da on misli. A on misli da oni ne misle. 

Sud u Splitu, pred kojim se pojavio bjegunac iz BiH, odlučio je kako ga ne treba zatvoriti niti izručiti zemlji iz koje je pobjegao. Sapunica sa Zoranom Galićem završava. Ili tek počinje.

21.8. – Srijeda

Pokolj u osnovnoj školi. Sanski Most zavijen je u crno. NO, državu više brine crno službeno vozilo u kojem je bio ministar sigurnosti BiH koji tvrdi da je nesiguran. Navodno je netko napao ministra sigurnosti Nenada Nešića i navodno je to veći problem od nesigurnosti u koje se umotavaju obični građani. 

''Vozilo u kojem se nalazio ministar sigurnosti BiH Nenad Nešić, bilo meta napada od strane drugog automobila. Nepoznati vozač presjekao je putanju kretanja vozila ministra'', zavapit će Nešićevo ministarstvo. Policija će kasnije reći da se radilo o neopreznom preticanju. A kad službena vozila sijeku pune linije, to nije meta napada drugih sudionika u prometu. 

Filmski junak Nermin Nikšić, koji nije ni A rekao o skandalu u federalnoj Fondaciji za kinematografiju koja je ukinula sredstva za snimanje filmova jer se to nije svidjelo nekim redateljima, potpisao je namjeru da se Federacija uključi u koprodukcije serija. Komedija nakon komedije. 

22.8. – Četvrtak

S 33 metka ubijen je nepoznati napadač u Nevesinju. Policija kaže da ubijeni nije migrant ali i da nije iz BiH. Ne kaže zašto im je trebalo toliko metaka. 

Crnilo u BiH se nastavlja. U rijeci Drini pronađena su tijela migranata koja su tražila spas od svog svijeta u nekom drugom u kojeg su željeli doći preko našeg pakla. Naravno, nitko od gospode se ne oglašava. Čak nas ni smrt devetomjesečne bebe ne dira. Bitno je da je ministar nesiguran. 

Javio mu se zato presigurni ministar Ramo Isak održavši mu kratku lekciju o vožnji po federalnom asfaltu iskoristivši priliku da kaže kako je to bolji asfalt nego u Republici Srpskoj. 

Vječiti optimist i čovjek koji ne skida pogled s kalendara zadao nam je nove rokove. Dragan Čović kaže kako bi do kraja godine mogli otvoriti pregovore s EU. Umotani optimizam nije otkrio koje godine. 

23.8. – Petak

Milorad Dodik razgovara opet s Aleksandrom Vučićem. Opozicija priča kako se Dodik prepao CIA-e, Dodik ne priča ništa. Oni koje sankcije pretvaraju u taoce šute. 

I dok političari misle da rješavaju probleme i da brane svoje tako što napadaju druge, njihovi glasači mlataraju jedni druge zbog različitosti. Potom se slijevaju službena priopćenja o silnim osudama kako to ne treba tako. 

Puno toga ovdje ne treba. I to nikako. 

24.8. – Subota

Opet gori. Opet se pronalaze tijela u rijeci. Opet sijevaju šake. 

Nekima je smiješna vijest da je nogometna utakmica odgođena zbog zagađenog zraka. Bilo je valjda teško provjeriti što to gori u zemlji kraj Modriče pa bi naslovi bili manje ironični. Nama je i 25.000 tona toksičnog otpada u utrobi zemlje iz koje jedemo smiješno.

Brižni narodi u zemlji ipak su zabrinuti zbog gužve na granicama nikad javno ne upitavši svoje robovlasnike zašto bh graničari sjede u pohabanim kontejnerima, zašto se na ulazu u BiH sužava cesta, postaje grbava s puno manje svjetla.

Čita naš narod izvješća s crvenog tepiha dok mu se pod nogama kida prostirka jadne stvarnosti. 

25.8. – Nedjelja

Molilo se za kišu. Ali je trebalo izgleda moliti za pamet. Tjedan je ovo koji je na svim stranama zemlje trebao biti zavijen u crno. Trostruko ubojstvo, utapanje migranata u rijeci, utapanje u rijekama i jezerima u BiH, napadi zadojeni nacionalizmom i navijačkim sljepilom nisu natjerali nikoga da ozbiljno reagira. Svelo se sve opet na tupava priopćenja otupljenih ureda za odnose s javnošću likova koji bi najradije da javnosti nema. 

Pretvaramo se da smo netko i nešto. Divimo se jer nam je došao u zemlju glavni obavještajac svijeta iako nikada nećemo priznati da nas znaju bolje od nas i da mi sami sebe nikada upoznati i spoznati nećemo.

Brine se naš brižni narod o stajlinzima i držanjima za ruku sarajevskog filmskog festivala. Prosipa se pamet nad odlukama drugih, šuti se o svojoj pameti koja ne donosi odluke da se pamet ovdje cijeni. 

Buljimo u crveni tepih. Bez rogova.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.