Brzi smo kad drugima treba očitati lekciju

3.4. – Ponedjeljak

Pomele su se neke ulice u Mostaru koje, u odnosu na neke druge imaju neviđenu prednost – metu se barem jednom godišnje i to pred gospodarski sajam. Zategao se grad bez izbora za visoke dužnosnike i visoka izaslanstva pokazujući građanima koji godinama ne biraju sav raskoš uglancanih limuzina, rotacija i policije koja inače zna stati na raskrižja.

Pričali su lideri, koji su jurcali mostarskim ulicama u štićenim kolonama, kao da je nekome stalo do njih ili do sipanja nekakvih uvreda ili napada, uoči sajma na više adresa. Jurcali su štićeni lideri regionalne birokracije s jednog mjesta na drugo tvrdeći da donose važne uloge o nekakvim budućnostima. Pijuni u rukama velikih sila smješkali su se jedni drugima nakon navodno teških tema. Potom je Mostar usnuo. Nepometen do sljedeće godine.

4.4. – Utorak

Opet smo nasmijali svijet. Jedan Amerikanac se pohvalio kako mu je u putovnici završio jedan neobičan datum. Naime, samo u BiH postoji 32. dan mjeseca ožujka. U zemlji koja se četvrt stoljeća ne zna nositi s datumima, to i nije ništa čudno. BiH ionako živi u nekom svom poluvremenu, zapela između nenormalnog i nemogućeg.

Usput, nitko ne trza na informaciju da je predsjednik FederacijeMarinko Čavara slupao službeno vozilo. Vozio je sam. U Hrvatskoj.

5.4. – Srijeda

''Dobio sam sudsku zabranu prilaska Borjani na 150 metara, a živim od nje 100 metara''. Epilog je to napada na HDZ-ovu dužnosnicu Borjanu Krišto. Pravosuđe, kao i uvijek kod nas, umjesto da ispada strogo, ispada smiješno.

A smiješno izgleda i parlamentarna većina. Zakon o trošarinama je pokazao kako se izigrava patriotizam kad se to svi patrioti najmanje nadaju. Akcize su pale, dovoljno ruku se nije diglo, a lakrdija od države je dobila još jedno lice.

Ugroženo je još jedno posuđivanje novca. I ništa više.

6.4. – Četvrtak

Osim pravosuđa, lakrdija je i bunt u BiH. Naime, masovni prosvjedi u BiH zbog načina na koji je (ne)uređena bit će održani u listopadu. Sačekat ćemo da odljetujemo, da se osunčamo, odmorimo, pa ćemo se s jeseni zagrijavati za prosvjede. Imamo vremena. U međuvremenu ćemo udarati lajkove pod prosvjede u Srbiji.

7.4. – Petak

Sve se može kad se hoće. Da može govoriti, valjda bi to rekao i spomenik poginulima ispred Kosače, na mostarskom Rondou. Čak 15 godina čekalo se da crni kamen napokon zablista i zablistao je. Od samog projekta najavljivala se glasno ''igra svjetla i vode'', pričalo se i pisalo o neviđenom višekilometarskom sustavu ispod spomenika. A onda kad je sve proradilo, vidjelo se da je to moglo i ranije.

No, kod nas je najbolje vrijeme ono u kojem nekom drugom želite nešto poručiti, a vrijeme kad sami sebi želite lijepo i dobro, rijetko dođe. Nadati se da će rekordno oživljeni komplicirani sustav preživjeti i da neće presušiti kao sve druge fontane u gradu na rijeci.

8.4. – Subota

Turska je odahnula. Sultan Erdogan rekao je 'ne' laserskim rezovima u kozmetičkim salonima. Depilacija, ako je uopće i smije biti, treba se vratiti tradicionalnim metodama. Erdoganov rez nije doživio ovacije u BiH.Još.

9.4. – Nedjelja

Nakon što je Mostar preživio šok vozila pod pratnjom, silnih limuzina za dan HVO-a parkiranih gdje je kome volja – kao da smo se samo za to borili – mostarski maraton zaključio je tjedan prometnog kaosa.

Pojedini policajci na raskrižjima mahali su kao utopljenici a ne kao regulatori prometa, a pojedinima je trebalo čitati misli kako ne biste skrenuli tamo gdje se ne smije. Još je to jedan dokaz kako funkcioniramo samo pred strahom od velikih i praćenih. Malima se može mahati kako god.