Brutalnost uniformiranih kladioničara

5.4. – Ponedjeljak

Probuđeni Visoki Valentin Inzko nisko udara pa je najvećeg galamdžiju protiv sebe udario ispod pojasa rekavši kako je OHR najbolje od svih surađivao baš s Miloradom Dodikom. No, budući da Inzka malo tko sluša a da je Dodik izlizao sve svoje galame, priča nije dotakla nikoga.

Sve u BiH zanimao je dolazak Sebije Izetbegtović u resorno ministarstvo kako bi tamo pojasnila misteriju s malinastim respiratorima u bolnici kojom vlada.

Tko je gledao šareno izdanje Bijele Dame, mogao je vidjeti i čuti kako su svi drugi krivi a da ravnateljica ne misli ni trepnuti, a kamo li ponuditi fotelju na raspolaganje dok se ne utvrdi čiji su sve odrazi u balončiću sapunice sa potpomognutim disanjem.

Sebija Izetbegović zaprijetila je svim medijima koji su mahnuli pismom protiv nje tužbom. Sad odjednom postoje novinari. Kad stranka napada, onda postoje samo kamere.

Samo se u BiH, koja trubi kako se ni svijet ne snalazi, može gledati plitka politička predstava tamo gdje politike ne bi trebalo biti.

Jasno bi trebalo biti slijepom stadu da se ovdje diše džepovima.

6.4. – Utorak

Još jedno ništa. Nakon prosvjeda koji su održani u Sarajevu, s kojeg su se čuli pjesma o boljem životu i poklici o ostavkama, nije se dogodilo ništa.

Bolji život kod nas nije ni u pjesmi ni u njihovim ostavkama. Bolji život je u glavama koje bi trebale prestati tješiti svoj jad činjenicom da je netko jadniji. Jedni se ponašaju kao da sutra ne postoji, a drugi kao da sve ovo nikada neće prestati i da jasle koje mlake galamdžije pune nikada neće presušiti.

Prosvjedi u Sarajevu nisu nikog dirnuli niti je odzvonila u zaraslim ušima ikakva poruka. Narod je prepušten sam sebi osim onda kad treba zaokružiti svoj jad samo da bi netko drugi bio jadniji.

Misterija se nastavlja. Respiratori, politika kaže, malo valjaju, pa onda malo ne valjaju. U bolnici ih malo ima, malo nema. Istina jedva diše.

7.4. – Srijeda

Kad su ono iznajmili Sarajevo za Erdoganov jedini predizborni skup na tlu Europe, nije bilo problema sa sjedenjem. Ovog puta, kad je Europa došla Erdoganu na sastanak i to na temu prava žena, prva žena Europe ostala je bez stolice pa je morala, kao nekakvo drugorazredno biće, sjediti dalje od Sultana i nepristojnom Europljanina.

Svijet se zgrozio – isti onaj svijet u kojem žene trpe druge muke – Erdogan nije ni trepnuo. Baš kao ni kada je člana našeg Predsjedništva držao za ruku. Za uši nije mogao.

8.4. – Četvrtak

Rješavanje najvećeg mostarskog problema, deponije Uborak, počelo je tiho i sa skoro sat zakašnjenja. Novi je mostarski gradonačelnik obišao inicijativu građana, kasnio na sastanak i rekao kako će se taj problem rješavati godinama.

Mostar, grad u kojem su se napokon počele spominjati nečije kuće za odmor i imovinski kartoni koje CIK krije, je ionako naviknuo čekati.

9.4. – Petak

Sarajevo slavi čika Jovu. No, trebalo bi se Sarajevo, ali i sve druge sredine u BiH koje su se dičile oproštajem, prisjetiti kako je govorio o tom Sarajevu i tim sredinama koje su svaka na svom dnu.

''Nema ni na jednoj strani dobre namjere da se poštuje drugi'', govorio je.

To bi 'oprostači' trebali utkati na transparente i staviti na zidove svojih odaja u kojem gaje živote u kojima nema mjesta za druge.

''Bez toga sigurno nećemo izaći iz ove kalendarske godine'', rekao je Dragan Čović govoreći o dogovoru kojeg je njegov partner, s kojim sve ide glatko bez dogovora, već odbio.

Godinama mi, zna to brojač našeg vremena samo ga trebamo posjetiti, ne izlazimo iz one godine u kojoj je prvi put spomenuo nešto ovako. A davno je ovako govorio. Što znači da smo svi davno prestali okretati listove na kalendaru. Zato glavu okrećemo.

10.4. – Subota

Dosadilo nam je, kao i sve što je naopako u ovoj zemlji, i glumljenje nabavke cjepiva i glumljenje bunta što smo opet pokazali da smo zadnja rupa na svirali i svijetu i sebi samima.

Name priče o cjepivima. Nema galame, kako se to čuje u drugim zemljama, zbog cijepljenja na preskok i prepad članova Stožera u HNŽ-u. Nema isprika, istraga, javljanja na telefon. Ima šutnje i pokazivanja srednjaka dok se krije rupica na junačkim ramenima.

Nema ministra zdravstva Federacije BiH koji se cijepio, nasmijao i nestao. Kao što zemljom, nad svim njezinim rupama bez dna, vladaju oni koji nestaju a koje biramo rupicama u našim glavama.

11.4. – Nedjelja

Džabe je ministar, nakon što je objavljeno da je podnesena prijava protiv njega, prijetio novinarima, radio pozitivnu kampanju o policiji u HNŽ-u hvaleći se fasadama, utopljivanijem zgrada i pravdajući sve nedostatkom policijskog komesara.

Uniformirani kladioničari pokazali su brutalnost u Mostaru kad su pretukli mladića pred zgradom jer je prekršio neustavni policijski sat. Bez obzira što će službeno reći policija da je razlog ''akcije'' nad mladićem, ne postoji opravdanje za brutalnost kakva je viđena na snimkama koje kruže Mostarom.

Država, nakaradna tvorevina sastavljena od nakaradnih kockica, pokazala je još jednom kako čovjek ne može računati na nju i kako joj najbolje ide nabacivanje fasade.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.