Rat cjepiva

Prije nekoliko dana član Predsjedništva BiH Milorad Dodik održao je konferenciju za tisak u Istočnom Sarajevu. Glavna tema bila je nabavka cjepiva protiv covida-19, jer Bosna i Hercegovina spada u veliku skupinu zemalja u koju još uvijek nije pristigla niti jedna doza cjepiva, usprkos mehanizmu Covax Svjetske zdravstvene organizacije, a na koji se obvezala i Europska unija, po kojemu je dogovorena pravedna raspodjela cjepiva u cijelom svijetu.

Dodik je izjavio kako je razočaran nesposobnošću Europske unije da pravovremeno osigura cjepivo, te je najavio kako će Republika Srpska nabaviti cjepivo iz Rusije. "Razgovarao sam s važnim ljudima i Republika Srpska će u februaru dobiti sto hiljada doza cjepiva od ruskih proizvođača", izjavio je Dodik tom prilikom. Dodik je, također, izrazio svoje nezadovoljstvo Europskom unijom: "Evropska unija se nije snašla na početku pandemije, a nije se snašla ni sada, pa je to ozbiljan problem povjerenja u temeljna načela Evropske unije, odnosno u njenu solidarnost."

Bez obzira što mislili o Miloradu Dodiku, ovim njegovim riječima nema se što prigovoriti. Pa čak i bez obzira na to što Dodik nikada otvorenije nije izrazio svoj euroskepticizam. Ranije ga je izražavao uglavnom na uvijen način, svojim protivljenjem uključivanjem Bosne i Hercegovine u NATO integracije. Ovaj put čak je izostala i tradicionalna dreka iz Sarajeva, koja nepogrešivo uslijedi bez obzira na ono što Dodik izjavi i bez obzira na temu kojom se bavi, svejedno bavio se Dodik Srebrenicom ili bosanskohercegovačkom nogometnom reprezentacijom.  

Propašću Covax mehanizma čak se i Federacija BiH u posljednje vrijeme okreće sve više prema Rusiji i Kini, što je još samo do prije mjesec dana bilo nezamislivo, čemu je u velikoj mjeri doprinio i razvoj situacije u Srbiji, koja trenutno spada među najprocjepljenije zemlje u svijetu. Srbija se uglavnom orijentirala na rusko i kinesko cjepivo, te na minimalne količine koje su dobivene od Pfeizera. Srbija je prije nekoliko dana objavila da je u toj zemlji cijepljeno preko 400.000 ljudi, a da ih se u veljači planira cijepiti još milijun, za što su osigurane dovoljne količine cjepiva. Radi usporedbe, to je desetak puta više cijepljenih nego u Hrvatskoj. Slična praksa provodi se i u Mađarskoj, čija je agencija za lijekove odobrila rusko cjepivo mimo mehanizama Europske unije.

Za situaciju s cijepljenjem u Bosni i Hercegovini ovaj put ne treba optuživati poslovično inertnu i nezainteresiranu vlast, jer se nešto slično događa ovih dana i u bogatoj Europskoj uniji, gdje su glavni dobavljači, Pfeizer i AstraZeneca, najavili bitno manje količine cjepiva od ranije ugovorenih. U većini Europskih zemalja došlo je stoga do zastoja u cijepljenju. Govori se čak i o pokretanju sudskih tužbi protiv spomenutih farmaceutskih divova, te o mogućnosti da se ograniči izvoz cjepiva iz Europske unije, konkretno iz pogona AstraZenece u Belgiji.

Europska komisija optužuje menadžment AstraZenece, koja je u vlasništvu britansko-švedskog kapitala, da ugovorene količine cjepiva s Europskom unijom ispod žita isporučuje Velikoj Britaniji, gdje se i nalazi najveća tvornica ove kompanije. S druge strane Pfeizer se ne spominje otvoreno, iako je tu situacija manje-više jasna, da većina cjepiva tog proizvođača završi u SAD-u i zemljama s kojima američka vlada blisko surađuje, u Izraelu, na primjer, koji je s Pfeizerovim cjepivom procijepio više od trećine svoga stanovništva, oko tri milijuna ljudi.

Ovakav razvoj situacije porazan je za Europsku uniju, ako još uzmemo u obzir da je Rusija najavila kako sljedeći mjesec započinje s proizvodnjom svog drugog cjepiva, u koje je ruska vlada uložila oko 30 milijuna eura, dok je Europska unija za svojih nekoliko milijardi eura, koliko je uložila u razvoj Pfeizerova i AstraZenecina cjepiva, dobila samo prazna obećanja.

Postoji ona izreka kako je najskuplje učiti na vlastitim pogreškama. Na žalost, Europska unija, izgleda, ne radi čak ni to. Američki makroekonomist Joseph Stiglitz, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju, godinama, još od ekonomske krize iz 2008. godine, upozorava kako je Europska unija kao skup rogova u vreći neodrživa, odnosno da euro, kao njena zajednička valuta, u tom slučaju predstavlja prijetnju njenoj budućnosti. Što je po tom pitanju poduzeto? Je li euro-zona barem donekle uravnotežena nakon brojnih Stiglitzovih upozorenja? Čini se da nije. Dakle, Europska unija ne uči na vlastitim pogreškama, što je glavno obilježje diktatura i zemalja Trećeg svijeta, tako da je Dodikova skepsa ovaj put sasvim na mjestu.

Hoće li se itko u Europskoj uniji u doglednoj budućnosti sjetiti da osnuje neku europsku instituciju koja će biti sposobna proizvesti cjepivo za vlastite potrebe, da se ne bi ubuduće došlo u sličnu situaciju? Da uči, dakle, na vlastitim pogreškama. Slična stvar se događala i na početku pandemije, što je Dodik također spomenuo, kada je Europska unija ovisila o zaštitnim maskama proizvedenim u Kini, dok su kvalitetni, njemački respiratori uglavnom bili rezervirani za najbogatije europske zemlje. Je li u međuvremenu negdje u Europskoj uniji izgrađena tvornica koja može u budućnosti zadovoljiti sve potrebe svoga stanovništva za zaštitnim maskama? Nisam siguran.

Početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća u bivšoj Jugoslaviji došlo je do epidemije velikih boginja, koja je bila mnogo smrtonosnija od ove aktualne koja je cijeli svijet na nekoliko mjeseci pretvorila u karantenu. Tada je veći dio stanovništva u državi cijepljen protiv velikih boginja, čak i djeca. Tog događaja, masovnog cijepljenja, sjećam se i danas, iako sam u to vrijeme imao sedam-osam godina. Kompletno cjepivo proizvedeno je u Imunološkom zavodu u Zagrebu. Taj zavod danas je pred gašenjem. Ili je već i ugašen? Slično je, vjerujem, svuda po Europi.  

U današnjem svijetu sve se onom kunderovskom "nepodnošljivom lakoćom" pretvara u političko pitanje, od razvoja mobilnih 5G mreža pa do cijepljenja. Kineski Sinopharm svoje je cjepivo razvio pod paskom kineskog Ministarstva obrane. Isti je slučaj s najavljenim drugim ruskim cjepivom, čiji je razvoj financiralo rusko Ministarstvo obrane.

Od sličnih stvari, koje imaju i svoj dalekosežni značaj, ovisi mnogo toga. Pogotovo u Bosni i Hercegovini, gdje se sve u konačnici svede na političko pitanje. Dobar primjer tog mehanizma je nogometna reprezentacija. Nedavno je bosanskohercegovački nogometni reprezentativac Miralem Pjanić predlagao da novi selektor reprezentacije bude stranac, jer da u tom slučaju neće donositi odluke po nacionalnom ključu. Pjanić je na taj način neizravno optužio sve dosadašnje selektore da su reprezentaciju vodili na taj način, da je, drugim riječima, za loše rezultate reprezentacije u posljednje vrijeme kriva zapravo osovina Dodik-Čović.

U politizaciji svega i svačega naše političke elite su velemajstori, ali i onaj glorificirani "mali čovjek". Stoga ne čudi da se cijepljenje protiv covida-19 pretvorilo u prvorazredno političko pitanje. Ono to, zapravo, i jeste, o čemu na najbolji način svjedoči raspodjela cjepiva u svijetu. Kao da se radi o strateškom naoružanju. Tko će, na primjer, nakon ovoga uvjeriti Milorada Dodika ili Aleksandra Vučića da je Europska unija bolje rješenje od Putinove Rusije? Ili Kine? Pogotovo će ih teško biti uvjeriti u to da je Europska unija, ali i cijela međunarodna zajednica, tu zbog nas, a ne zbog sebe.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.