Posljednji tango djevojčice sa šibicama

Otkako je postala ministrica vanjskih poslova, karikaturalna Bisera Turković, SDA-ova "djevojčica sa šibicama", uveseljava ovdašnju javnost srozavajući ionako nizak ugled zemlje koju predstavlja, što je neka vrsta paradoksa.

Cijeli je niz njezinih "gafova": od njezina posjeta nekim arapskim zemljama početkom epidemije, odakle se, usprkos "primjerenom stajlingu", umjesto s cjepivom za korona virus, vratila s pedeset tona hurme, pa do odlazaka u šoping s omanjom vojskom zaštitara.

Vrhunac i dno

Njezin, na sreću, vjerojatno posljednji ispad, kada je, za pretpostaviti je, po nalogu svog šefa Bakira Izetbegovića pozvala u zvanični posjet Bosni i Hercegovini iranskog ministra vanjskih poslova Hoseina Amira Abdolahija, ostat će vjerojatno iz njezine, vlastite perspektive upamćen kao njezin profesionalni vrhunac, a ne dno dna, jer kod ove žene ne postoji nikakav bilo kome razumljiv sustav vrijednosti. Kao ni kod njezina šefa, uostalom.

Nakon razgovora dvoje šefova diplomacije bio je najavljen susret iranskog ministra s članovima kolegija oba doma državnog parlamenta, koji je naknadno otkazan, jer se na sastanku pojavio samo Bakir Izetbegović. Nije jasno je li se Izetbegović pojavio kao dopresjedavajući Doma naroda BiH ili u svojstvu sina Alije Izetbegovića, odnosno "građanina".

Tako je propao simbolički susret dva "bratska naroda", koji je, ipak, održan barem na "simboličkoj razini". Što je Izetbegović planirao s ovim posjetom, zna samo on. Vjerojatno je htio na taj način "postrojiti" odmetnute "građane" iz "osmorke", na isti način kao kada ih je postrojio uoči izbora predvodeći prosvjede "bošnjačkih željezničara" ispred ureda Christiana Schmidta nakon najavljenih, pa otkazanih izmjena Izbornog zakona, konfrontirajući ih na taj način s "mrskim zapadom" koji više nije htio bespogovorno poštivati instrukcije iz Ulice Mehmeda Spahe broj 14.

Gašenje požara benzinom

Međutim, Izetbegović zaboravlja jednu vrlo važnu stvar: raditi nešto uoči izbora i poslije izbora dvije su potpuno različite stvari. U prvom slučaju se radi o "pragmatizmu" na balkanski način, obećavamo sve i svašta po principu "poslije nas potop", a u drugom o notornoj gluposti, što ovi iz "osmorke" itekako dobro shvaćaju, pa sada govore o "europskom putu" Bosne i Hercegovine koji u širokom luku zaobilazi Istambul i Teheran, dok su uoči izbora govorili isto ono što i Izetbegović. Ovoj "antizapadnoj koaliciji", predvođenoj Bakirom Izetbegovićem i Biserom Turković, nedostajali su još samo Sergej Lavrov, Željko Komšić i njegov njujorški gazija Sven Alkalaj.

Pretpostavljam da su se i brojni članovi i simpatizeri SDA ibretili kada su čuli za posjet iranskog ministra. Taj susret dogovoren u ovom trenutku, nakon smrti dvadesetdvogodišnje teheranske studentice čiji je jedini krimen bio što je "nepropisno" nosila maramu na glavi, što je izazvalo veliki val protesta širom Irana u kojima je, po dostupnim informacijama, dosada stradalo više od tri stotine ljudi. Dok se cijeli svijet, osim Putinove Rusije i možda Sjeverne Koreje, ograđuje od nasilja iranskog režima i njihove vjerske policije, Bisera Turković i Bakir Izetbegović dopuštaju iranskom ministru da cjelokupnoj bosanskohercegovačkoj javnosti bezočno maže oči, podsjećajući na dvoje luđaka koji razbuktali požar gase benzinom.

"Amerikanci žele naftu, energente Irana i zato su pokrenuli kampanju. Ono što se govori putem medija ne odgovara stvarnoj slici", izjavio je tom prilikom šef iranske diplomacije, demantirajući informacije da je u njegovoj zemlji posljednjih tjedana na protestima stradao veliki broj građana. Nimalo ne sumnjam da Amerikanci sline na iransku naftu, ali to dovoditi u vezu s terorom koji iranski režim provodi prema vlastitim građanima je naprosto imbecilno.

Tupavi performans

Ovo je poprilično dobar primjer na koji bi način funkcionirala "građanska" Bosna i Hercegovina, jer nema neke suštinske razlike po tom pitanju u stavovima "građanina" Bakira Izetbegovića i "građanina" Nermina Nikšića. Jer sličnih, jednostranih poteza zvaničnih institucija Bosne i Hercegovine bilo je u proteklom periodu na pretek. Najsvježiji primjer su neusuglašeni stavovi bosanskohercegovačke diplomacije na zasjedanju UN-a, kada je Sven Alkalaj na pasja preskakala ispsovao ćafira Christiana Schmidta, ili kada je, nešto ranije, upisao Bosnu i Hercegovinu na listu zemalja poput Sjeverne Koreje, Rusije i sličnih "demokracija" kojima je nasilje iranskog režima prema vlastitim građanima, pogotovo prema ženama, prihvatljivo.

Bisera Turković je tokom konferencije za tisak nakon sastanka s iranskim ministrom pred novinarima izvela tupavi performans, kada je na trenutak prekrila lice crnom maramom. "Zamislite da sam vam se ja danas obratila ovako pokrivena", izjavila je ministrica. "Kakva bi bila vaša percepcija, kakav bi bio vaš stereotip? Smatram da ljudska prava uključuju i pravo na odijevanje i neka svako oblači ono što hoće i neka bude jednako tretiran."

"Ali, imamo još nešto: imamo stereotipe koji su duboko ukorijenjeni iako živimo u srcu Evrope", izjavila je također, "iako smo evropski narod, gajimo i multikulturalizam i multireligioznost." Kako "građanka" Bisera Turković zamišlja "multikulturalizam i multireligioznost", na najbolji način smo vidjeli prije par mjeseci, u Sisku, prilikom otvaranja džamije djelomično (ili u cijelosti?) izgrađene novcem iz Turske. Tom prilikom nije navedeno kojem je svojstvu ministrica Turković bila u Sisku. Kao vjernica ili kao ministrica vanjskih poslova? Ili kao "građanka", što po bolesnoj "građanskoj" logici uključuje i jedno i drugo? Odnosno logici kojom se vode isključivo islamske zemlje.

Broj krovova

"Malo se priča o pravima u Afganistanu, malo se priča o pravima u Palestini, malo se, na kraju krajeva, priča i o ljudskim pravima kod nas", izjavila je Turković. Nije jasno na koja je prava mislila kada je spomenula Afganistan. Na pravo žena da nose hidžab bez bojazni da će ih netko maltretirati zbog toga? Ili je, gluho bilo, mislila prvenstveno na prava žena da se školuju i obrazuju? Ili je, ipak, mislila na prava "stilista" iz afganistanske vjerske policije, da muče i ubijaju zbog pogrešno zavezane marame?

Ministrica je navela da se i u Bosni i Hercegovini ne poštuju ljudska prava, prije svega ona "građanska", spominjući u tom kontekstu "dvije škole pod istim krovom" i "zabranu upotrebe vlastitog jezika". Usporediti nešto ovako banalno s brojnim ubijenim prosvjednicima širom Irana, mogu, po mojemu mišljenju,  samo ljudi s dubokom psihopatologijom.

Bisera Turković je hodajući primjer zbog čega će u Bosni i Hercegovini još dugo, ako ne i trajno, postojati "dvije škole pod istim krovom". Ne zanimaju ministricu hrvatska djeca, već isključivo broj krovova, jer po njoj u Republici Građanskoj (RG) može postojati isključivo jedan krov, i to zeleniji od trave ispred kuće Toma Jonesa, koja je, da podsjetim, "dvostruko zelena" (The green green...).

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.